srijeda, 5. kolovoza 2009.

Lidijetina je stvorena-potraga za Lidijom XX

Navodno sam se služio pomadom otrovnih zmija i poticao ženska najosjetljivija mjestašca , ali se i kleo da nemam drugih pomagala od onih kojima me je Venerijanska Božica obdarila. Umirući od smijeha, govorio sam:>>To je čista ljubav.<< Bila su to vremena kad je i među Marsovkama Bog hodao. A onda sretoh nju. Femme fatale, iliti Lidijetinu. Smatrao sam da me samo užas može navesti na toliku poniznost.
- Te se stvari- rekla mi je -mogu činiti samo iz ljubavi.
Nisam zbog svojih ljubavničkih vrlina koliko zbog svoje osobne umiljatosti postao jedan od najcjenjenijih bračnih gostiju. Prdio sam. Podrigivao, zabavljao, smijao. Mijenjao izgled.., a u najžešćim trenucima svoje tuge običavao se zatvoriti kako bi čitao stihove i plačljive romane u sparnoj sobici. Snovi su ostavljali gnijezda tamnih lastavica, pratili cmokanje, lepetanje krilima u mrtvilu osobnih promišljanja.
Mnogo godina poslije, kad se nastojim prisjetiti kakva je doista Lidijica bila, idealizirana pjesničkom alkemijom, ne mogu se odvojiti od srceparajućih sutona tog razdoblja. Svakojaka glazba pomagala mi je da vidim kako joj tunika leluja na lahoru pjesama. Prisjela mi je slast, iz vlastite gluposti, jer mi se mistična glazba činila toliko bezopasnom u usporedbi sa mojim duševnim stanjem, pa sam je pokušao zamjeniti vapajima moje duše i ono malo tijela što je još ostalo. Ipak, trebao sam i dalje ostati privržen gudačkim glazbenim pomagalima, jer moji vapaji proizvode drugačije frekvencije od tuzemaljskih. Ako se i vide, onda su ili neshvatljivi, ili preshvatljivi, a oni su samo u sredini..,normalni.
Sigurno se mnogi zapitaju zašto stalno tražim Lidiju?...Nema je. Teško da će je ikada više i biti. Politika ju je preusmjerila, a za nošenje sa demokracijom treba biti mnogo jače od hrvanja sa bezopasnim Bubimirom koji laprda o diktaturi, a svekoliki puk upravlja.
Ipak, veoma je teško, tako ranjiv kao što je Lidijica, plivati mađu ljudskim pohlepama, dvoličnostima, krvi, iskorištavanjima, podmetanjima...
Pljusak je prestao naglo kao što se i spustio. Vraćam glavurde na svoja prava mjesta. Valjda će to biti pravi carski rez, jer vidim da postoji šansa sobzirom da svi nešto carski režu.
Ova jubilarna XX-a potraga inspirirana je rashlađenjem, kišom, a molim vas da mi i nahranite ovu beštiju od pantigane..,tatrane. (Ima se o ovim potragama još puno srati, ali..ima dana za megdana), pusa, jezik, bez jezika

P.S. Znao sam da će se veličanstveno za mene udati, a ja koji sam je najviše volio i zauvijek ću je voljeti, a neću imati pravo ni umrijeti za nju..., sol, papar, ulje (maslinovo )...

ponedjeljak, 27. srpnja 2009.

ERO - tika sa ovoga svijeta

Proveo sam posljednih nekoliko dana sa kazalištarcima, izuzetno ugodnih, dakako. Razmjenjujući svakolike misli, ideje i ostala sranja, stalno mi je kroz ovaj mali mozak čeprkala, skakutala i bockala misao našeg Era i ona uvriježena početna rečenica..."Na guvnu bogatog seljaka Marka, djevojke komušaju kukuruz i serkaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula".. I dok je Đula-Jadranka tako serkala probudi Ivu, koji sklizne sa plasta, kao da je pao sa neba. Praznovjerne žene mu i povjeruju kada kaže: Ja sam Ero sa ovoga svijeta! Ivo, ostavši nasamo sa Jadrankođulom, izjavi djevojci da joj ga je narod izabrao za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak (fuj), naiđe sam gazda i goni Ivu, odbivši primiti jednog odrpanca na konak. No i Domavina je čula za mladića sa ovog svijeta, pa, kad Markica ode, ispituje Eru o svim pokojnicima, a kad je čula da su joj prvi pokojnici predbacili što se preudala, a za dušu im nikad ništa ne daruje, da je uz to i prazna džepa, ona u grižnji savjesti uruči Ivi- Eri punu čarapu kuna, misliocu nek se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za kune, on odmah prikupi momke i daje se u potjeru za Ivom.

II. čin
U mlinu. Misa, mlinar, melje i veselo pjeva sve dok ne navale žene. Svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi, a kad se pojavi Domavina sa Jadrankođulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa.Djevojka jadikuje zbog svoje zle kobi. Misan Crikva je tješi i ona odlazi sa ženama. No, evo Ive, koji bježi pred potjerom. Misa ga sklanja, a mladić se preruši u Misinog pomoćnika. Dočeka Ivo potjeru, i u najvećoj buci zbori: da, vidio je lupeža kako je maločas zbrisao prema planinama u zaleđu. Potjera ode pješice. Dolazi Jadrankađula i on joj, na njeno predbacivanje što je uzeo kune, kaže da je to samo šala i nagovori je da pođe s njim. Odjahali su na Markovu konju.

III. čin
Na sajmu. Gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Domavina. Svadjaju se što joj Marko ne da kune da nešto kupi. Nailazi Misa i priča da se Jadranka zapravo udala za bogatog mladića iz susjednog sela i da sretno žive. Jadranka čezne za ocem, ali Ivo neće doći dok ga Marko i Domavina ne pozovu. Ovi to i učine. Kad se Jadranka i Ivo pojave u svečanoj odori, narod ih veselo dočeka, i sve se razjašnjava. Po majčinom naputku, Ivo je odglumio siromaška i tražio sebi djevojku, jer koja ga takvog zavoli, bit će mu dobra žena. I on je , evo, voljan vratiti i konja i kune, ali traži blagoslov. Marko i Domavina to rado učine, pa počinje opće veselje, koje se završava velikim kolom.

O siroti Begoviću, što si morao, još tako davno, davati naputke ovom sirotom puku, da prevarama i krađama dođu do žene i novca. Vidiš li što si učinio. A dragi moj Jakove, šteta je ovako dobre glazbe. Baš ste ga zakuhali i pokvarili svih. Znam, znam da nisi ti kriv što Gotovčevi sniju pornjavu, ali si im u nasljeđe trebao ostaviti barem malo glazbene kulture.

Vidjeli ste siđoh odozgora
iz krajeva što su iznad gora
sa oblaka, s mjeseca, sa zvijezda
s Božjeg hora, s anđeoskih gnijezda
gdje Ilija svoja kola gura
gdje sve vrvi od božjih pandura
da sve redu raju ne ometa
ja sam Ero sa onoga svijeta

(malo ležernog štiva, za ove vruće dane, jer mi smo svi na svijetu onome, baš kao i na ovome. jedan bi rado pio, drugi bi da kocka, a trećega želja za ljubavi bocka...pusa, jezik, bez jezika)

utorak, 7. srpnja 2009.

Politički turizam by Rvatska

Oj narode, narode, evo tebi slobodeee..oj narode, narode...!! Baš mi je nekako lijepo u ovo kišno jutro.Ljeto je. Sve je u ljeti puuuno ljepše. Ljubavi, iliti sex, priroda, šume-more, rijeke-gore. Iskreno sam htio reći - u govnima ste do grla, i svjesni ste te činjenice, ali čim se pojavi sunce, lako zaboravite na sve probleme. Međutim, veliki savjetnici su ovaj put zaboravili na vremensku prognozu, i kiša ih, svakodnevno, ubija u mozak. Sunca nigdje, a postavili su "velike" promjene na državnoj razini. Zajebali su. Kriva procjena ljeta, sunca, ljubavi... Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više .. dugujete, vođa vam zbisao i sad virka kao miš iz posija, lokalno sve same crne kronike, od ubojstva, preko umorstva, do razbojstva, slučajnih smrti, paleži, pljački dućana, trafika,mjenjačnica, kladionica, pljački državnih mafioza koji to rade malo suptilnije....,i da ne nabrajam dalje jer vam vaše malo srce ne bi izdržalo toliku napast.
A u Saboru cvjetaju ruže. Prije bih rekao krizanteme. Sve se pretvorilo u srebro, pa čak i one zlatne instalacije izgledaju srebrno. Još uvijek je u Rvatskoj sve idealno ( tako govore...). Jeste u maloj krizi, ali brzo ćete izići iz nje. Ove godine ćete je ustanoviti, iduće slijedi stabilizacija, onda izlazak, a 2012. ......smak svijeta...,hahaha, kako dobro...
ADZ-ovce, ovce, i ovaj put podigla na noge nova himna, jer ona državna Lipa, za njih nije dovoljna. Moraju imati još jednu u pričuvi, pa nek se zna tko je tko među vama. Čak su javno u provjerenim nabrajanjima vaših predivnih krajolika izbrisali Hrvatsko Primorje i Gorski Kotar, ali su se malko i zajebali u procjeni, jer i tu je Rvatska. Ma dobro, tu su iskopane i prve Rvatske pisane riječi, ali njih pismenost zabrinjava. Plaše se pismenosti. Isto tako znam da i ljude na tim područjima zaboli kita za to, jer postojali su davno prije ADZ ovaca, a postojat će i dalje.
Budući da sam na Veneri, i pratim događanja kod vas ovih dana, bio sam uvjeren da ih neću prokomentirati na blogu, ali su mi napravili takvu žgaravicu ( pogotovo nakon jučerašnjeg druženja u Saboru), da sam bio prisiljen nabaciti nekoliko misli prije nego odem povraćati u školjku, jer mi imamo prirodne školjke za rigotine. Sve čista ekologija. A i ona Lidijetina mi naredila da se malo javim.
Toliko za sada..., pusa,jezik , bezzzzz jezika..!

srijeda, 1. srpnja 2009.

Kućni ljubimac

Dragi moji blogeri , a još draže bljogerice. Od kako me Lidijetina napustila nastao je kaos u kući. Nema ručka, nema večere, nema čistih čarapa, nema mjesta u perilici, nema mjesta u sudoperu, ničeg nema, a sve to i ne bi bilo tako strašno da mi skoro nije krepala moja pantigana. Zbog toga sam je ubacio u uvu škatulu, pa vas lijepo molim da je ponekad, kad dođete u posjetu nahranite klikajući. Samo pazite da poslije obilate ishrane napravi i malo tjelovježbe na vrtuljku. Kad mu dopizdi, a uostalom vidjet ćete, on svih odjebe. Čak, ako budete aktivni, bilo bi lijepo i da mu preporučite ime. Do sad se odazivao na ime „kanta za smeće“...Zahvaljujem vam unaprije na iskazanoj brizi i razumijevanju. Uz drugarski pozdrav, iliti uz dužno štovanje Vaš Bubimir. Ja u miru, svi u Bubimiru.

nedjelja, 28. lipnja 2009.

Dan poslije rodjendana

Joj, joj.., podriguje mi se cijeli dan. Pobrkale mi se sve gliste, iliti oblići, u ovom jadnom , beskrajno dubokom trbuhu. Žohari u transu, zaključani u malom mozgu, a krpelji cvrče na olinjalom mozgu stare smrče. Oči tražim po selu i bližoj okolini, ali kad ih nanjušim onako smrdljive opet zbrišu u najbližu rupetinu. Ništa ne vidim, i ne čujem, i ne čujem i ne vidim. Samo njušim smrad mesa, pokvarenog, izdimljenog, još neprovarenog, smrdljivog blejavca. Sva je sreća da se bivša Lidijetina dobrano opskrbila raznim sokovima, vitaminima, ampulicama i drugim sranjima pa pripomaže ublažiti ovaj čemar i jad.
Podrigujem gore nego ovi kreštavi galebi koji cijeli dan oblijeću okolo kuće ne bi li pronašli još poneku strvinu, zgutali je, ali lako njima kad je odmah poseru i gadjaju slučajne prolaznike, a ovi pak skaču od sreće, i odmah idu odigrati loto. Stvarno ste čudni vi Zemljani. I u govnima nadjete sreću.
Uz pripomoć trećeg oka i malo sreće, na vidno mjesto sam istaknuo cijenjenu pristupnicu u BbR-u, te još jednom zahvaljujem svim dragim ljudima na čestitkama ( bilo virtualnim, bilo osobnim).
Lidijetina je, prije nego je opet zbrisala, poduzela sve hvale vrijedne radnje da me osposobi za daljnje funkcioniranje..., oprala mi plavo-bijelu monduru, počešljala mi kosu, a čak mi je dala i pusicu u obraz...,fuuj, fuuuuuuuuuuuuuj, ali oprostit ću joj ovaj put.
Volio bih da sam ponekog od vas uvrijedio, ispljuvao, ili nešto slično, ali vidim da nisam baš bio u formi. Čak ni Orleiučke, Kanadere..., i druge slične pajdaše nisam ni spomenuo, a to mi nikako ne sjeda u ovo malo kaljuže. Jedino vidim da sam stalno prozivao neke Babiće, Bebiće..., koji su me, očito, očarali svojom ljepotom.
Toliko od mene za ovaj put, jer mi tipkovnica nekako čudno svjetluca, a moram i dobrano razmišljati što ću sa novom Lidijetinom ( ili starom)?

ponedjeljak, 22. lipnja 2009.

Potraga za novom LIDIJOM 2.

S obzirom da se natječaj bliži kraju a odaziv je više nego zadovoljavajući, pa je teško odlučiti se za najbolju buduću Lidijicu, produžujem natječaj do 27.06. i nadopunjujem ga sviježim materijalom.





Bubimirko
Ove su na Testiranju!

četvrtak, 11. lipnja 2009.

Potraga za novom LIDIJOM 1.

A joj, joj, joj, koliki je moj, od cipele broj? Već ste mislili da je ovi prdonja izbrisan sa lica i naličja lijepe , naše, vaše, nadigraše,snaše i ... Ma niste vi u Rvatsku Orleiučke pa da tek tako izbrišete nešto malo desetaka tisuća ljudskog mesa. A ne, ne. Tu sam ja i moram svečano objaviti da unosim određene promjene u ovaj blog. Ona marsovka mi je došla na vrh..živaca i odlučio sam da je neću više tražiti. Puna mi je pipa, iako je lipa, si mi lipa..Neću više da znam za ovu staru, ofucanu beštiju od Lidije.
Već mi je dosta maltretiranja. Kako god podrignem njoj nije dobro. Kako god prdnem, nije dobro. Kako god serem, nije dobro, a budaletina neće ni da mi se javi. Ustvari, hoće, hoće kad njoj odgovara.
Čujte i počujte. Potjerala me neki dan da ofarbam sobu. Ajd dobro. Vrag ode na put. Ajd dobro.Meni odpadne pola drekavog plafon. Ajd dobro. Bubač se najebe, pomelta, izravna, ofarba, ko novi. SUPER! Dođe vrag marsovski: - sory, ja tu niš ne vidim..
Pa normalno da ne vidiš kad je sve profesionalno ispljuvano.
-Bubaču moj, nisi ti niš dela.
-Dobro, nisam i neću...
-Još ni sliku nisi završija?
-Što te boli kita od ..to je moja slika i točka, a neću je nikad ni završit ako rečen.
-Da li ti mene maraš?
-Ne, i neću!
-Odavat ću ti sve Kanaderove i ine tajne.
-Ne, i neću!
-Oćeš me još iskat..?
-Ne, i neću!
I tako vam ja, prijatelji moji, svečano obznanjujem da tražim novu Lidiju. Uvjeti su vrlo jednostavni. Ne smije srati previše ( može u školjku, ali ne jezikom). Ne smije biti u klimaksu ( dobro, može malo), ne smije biti veća od metar i devedeset,mora imati lipe zube i ne smije se baviti politikom.
Ovim putem pozivam sve zainteresirane da se lipo jave Bubaču, a drage blogere neka me preporuče kao vrlo atraktivnoprostosloženu partiju. Svečano obećajem da se neću mješati u žensku lipotu, već u oni duh pokriven plahtom. Također, obećajem da neću slijedećih osam dana spominjati ni Kerumislave, Kanadislave, Bandislave i ine islave.
Nakon ovog otvorenog natječaja javno ću objaviti rezultate sa ocjenom od jedan pa dalje. Da vas vidim ko ima muda mirisati Bubačeve smrdljive noge. (Uf, moram podhitno u kadu).
Nemojte mi zamjerit, ali mi seljaci smo se dobrano nadelali u Zagrebu sa ovim traktorima, pa smo se malko i preznojili, jer traktori su ipak spori.....

Lidijetina 1.

ponedjeljak, 1. lipnja 2009.

Kurvini sinovi

Iza prozora, zida, nemirnog sna, osjećam njihove sjene, gledam kako kroz zidove plešu..kurvini sinovi. Bubač, zatvori gubicu, nije vrijedno za nas, istresi gorčinu do kraja. Na strateškim mjestima njihovi ljudi..kurvini sinovi. Lutke od krvi, bez trunke ideje..., ubice na cesti.., kurčevi sinovi. Loša noć, bježim iz grada..., kurvini sinovi... Idem daleko, ne želim više da se sjećam..., kurvini sinovi..

Čin neki od osam plus nule

nedjelja, 24. svibnja 2009.

BUBIMIR ZA ŽUPANA- potraga za Lidijom XIX

Aloha narode. Tu sam. Isprika u kratkim crtama..
Vraćao se vaš Venerijanc prije izvjesnog vremena, ali nastala frka u raketi. Tako sam dobro roknuo da je ona sirota od kobilota malo skrenuo sa predviđene rute ( zbog čega je kasnije od pilotića dobio takvu pljusčetinu da se sve prašilo), i upadosmo u neku međuzvjezanu crvotočinu. Pa dok su pronašli izlaz, obišli smo nekoliko galaksija, ali opet su zajebnuli stvar, te smo se vratili natrag na Veneru. To putovanje je bilo nadasve nenadjebivo. Izgubio sam desno oko. Zgazile su ga ostale beštije i sad mi je nekako prizmasti, pomućeni vid. A dok sam šlatao jednu marsovku, slomila mi je ruku i nogu. Ma dobro, nije to ništa za mene, ali je nastao problem jer sam nogu prilijepio na mjesto ruke i nisam nikako mogao kopati nos, jer ja to uvijek radim lijevom rukom, a nozdrve mi nisu tako široke da ugoste moju skromnu nožetinu.
Sve u svemu, nije mi previše žao zbog tog povratka jer na Veneri nisu tako pasje vrućine kao kod vas, a možda zbog toga što smo sve pse popapali. I komadi su pravi ,jedino što iscrpljuju, jer ih ima nekoliko desetaka puta više od nas. Uf, koliko cica i guzica..!
Kad sam prespojio (ukrao )vaše internetske signale, malko sam pratio te vaše izbore. Kako dobro!! To mi je bila glavna preokupacija. Čak mi ni sex nije bio interesantan, a i zanemario sam sve kućne ljubimce. Iskreno, bili su manje zanimljivi od ovih vaših žohara.
Pa, kako me je sve to odlično zabavljalo, trkom sam došao natrag među vas. Sigurno se pitate kog ću vraga tu?
Stvari vam stoje ovako i nikako drugačije...Priupitao sam moju Lidijicu da li se ja mogu kandidirati za nekog Župana? Pa naravno Bubač, što ne bi mogao.., samo podnesi ovaj, onaj, pa ovaj, pa onaj..,zahtjev i bit ćeš sigurno izabran. Tvoji će pobjediti. Lidijice draga, koji "tvoji"? Koji "vaši" će izgubiti? Što vi niste jedan narod?
Ma dobro..
Sredio ja svu papirologiju u roku odmah..Kaandidaaturaaa..., uraaa! A onda zajeb. Izgleda da nisam smio vrisnuti "ura", jer mi je odmah sinoć pristigla depeša od urara da se ja ne smijem kandidirati jerbo dijaspora to ne može (ako ne vjerujete ,faksimil je kod mene u arhivi). Nazovem ga odmah. Alo, alo..pa kako?, a možemo glasovati?. "Naravno, možete glasovati, a ne možete biti izabrani, ako ja to ne dozvolim, kaže beštija..
E, Lidijetino, opet si me u govna uputila.
Valjda sam trebao vrisnuti ARU,ARU, pa da čovjek vidi da i ja mogu ponavljati kao papiga? ARU! ARU! ARU! Mrš, mrš! URRRRAAAAAAAAAAAAA!
Ali, što ćete. Nisam baš raspoložen za nekakve revolucije, a i dosta mi je ove u želucu, jer je kod vas takva sparina. Najiskrenije mi je žao što ovaj put nećete imati prilike dati svoj VELIKI glas za Vašeg kerumog, šenulog Bubača.

E Lidija, Lidija, odgrist ću ti nos!


Čin 19. od 8 plus nule

srijeda, 13. svibnja 2009.

Izaberimo prave komade- Potraga za Lidijom XVIII

Malo me nema. Skoknuo Bubač do Venere, ali mi nije veliki gušt, jer ovdje je prdenje sasvim obična stvar. Bljak. Zbog toga svakodnevno pratim što se događa u Rvacku. Baš je interesantno..
Ukratko ću vam ispričati moje dogodovštine kad sam posljedni put glasovao na izborima.
Meni se Rvatska omilila, i to sam htio i dokazati, ako je moguće, činom, kod kojeg sam stavio moj život na kocku, jer sam morao falsificirati dokumente, budući sam, kao što vam je i poznato, sa Venere.
Pri tome sam stavio život na kocku ne samo svoj, nego i živote mojih prijatelja. Da sam bio uhvaćen bilo bi frke.
Često sam u vašoj literaturi čitao, kako se šulja, a i mnogo sam čuo o tome odkada dolazim kod vas. Ležao sam u travi i pužem naprijed u žbunje. Od mene do glasačkih kutija djelilo me je svega pedesetak metara. Studenti, radnici i raznoliki ljudi dobre volje, bili su vezani uz drveće okolo kutija. Čuvari, što me je začudilo, nisu imali šmajsere, već nekakve pederuše iz kojih se moglo vidjeti papir i brdo olovaka, a jedan je imao i nekakvu veću torbicu, valjda komp. Sigurno je bio vođa.( Ma nije, jer on nije znao kako se služi tim alatima. Sigurno neki sindikalac, ćato).
Prevalio sam možda polovicu puta, a potrošio više od pola sata. Opazim kako se sa strane nešto ljeska. Odpužem tamo, i na moje veliko veselje vidim jednu udubinu punu kamenčića koje je voda nanijela. Brzo ga natrpam po džepovima i odpužem dalje.
Sigurno se pitate zašto kamenje. Ma znate onu, ko tebe kamenom, ti njega...olovkom.., ali u datom trenutku sam procijenio da ovi nemaju muda niti za olovku, pa nek se nađe kamen.
Kad sam došao u blizinu vezanih, uhvatila me panika. Što ako oslobodim jednog i on počne bježati? Hm. Sjetim se. Na komadiću guz papira koji sam imao za svaki slučaj, napišem da svi čekaju na svojim mjestima dok ih sve ne oslobodim.., i uspjelo je. Najprije sam svima pokazao papir, razrezao donje remenje, jer gornja nisam mogao dosegnuti, a onda sam se uspravljao od bukve do bukve, stavljao ljudima kamenje u šake i oslobađao ih, uz napomenu da čekaju moj znak.
Kad je operacija "Laufer" bila gotova, bacio sam jedan kamen na drugu stranu i svi su stražari okrenuli glave, a mi smo junački nasrnuli prema kutijama. Ovi su se usrali, naravno, i štura....
Tako smo, na moje veselje, a i svekolike družine, uspjeli odraditi svoju društvenu obavezu.Ma koje veselje! Ludilo!!
E, sad postoji i druga strana medalje. Prođe dva dana mirnog spavanja, pijuckanja Babića,i stižu rezultati glasovanja. Nije me bilo strah, jer znam da je većina, ogromna većina, birala jednu opciju, a, a....,a....., na izvještaju pobijedili oni ćate što su zbrisali... Kako?
Lidija, ubit ću te kad dođeš ako mi ne daš šifre kako ovi sodonisti to uspiju.

Zato ljudi i marsovke, pamet u glavu. Razbite te šifre ovih parazita, jer manji su paraziti oni koji su visoko, od ovih vaših domaćih.Nemojte dati glas za Franju, jer vam je susjed pa će se naljutiti. Dajte glas za sebe.
Lidijice, a zašto mi baš danas dolaziš? Vidiš da sam se sav polomio od pisanja. Nemaš ni malo humanosti. Vidi se da su te iskvarili oni guzičari i prdarice iz integralnih žabokrečina.
Ajd bok...Vidimo se u nedjelju. Dolazim ja na izbore jer bo.......!


Čin 18. od 8 plus nule

srijeda, 6. svibnja 2009.

PUŠITI IL POPUŠITI, PITANJE JE SAD- Potraga za Lidijom XVII

Ajme ljudi. Ajme ljudi. Ajme ljudi i marsovke. Pokušajte bar malo zamisliti sirotog Bubača danas ujutro. Ajme ljudi! Razjebali su mi sveživotni ritual! Ajme ljudi! Onako pospan, očiju na pol koplja, dođem, kao i tridesetak godina unatrag,kupim novine, kava, cigara, lula.., ajme ljudi...! Smeće jedno, pokupi se van, vaaan! Ajme ljudi..
Ispričavam se, ispričavam...oh, da, Europa,da da, kultura...oni tamo su ipak kulturniji, pogotovo BugarOrleiučke..,..podriguju, prde, jer to je zdravo...,pivo u hektolitrima, jer to je zdravo.., vino je nepoznanica jer to mogu samo oni malko "jači".., a naše pušioničarske orleikučke hoće biti svjetski vođe, što je, nažalost, uvijek bilo prokletsvo ovog naroda. Hoće dokazati da nisu kupili svoje doktorske titule. Oni su doktori, specijalci političkog sranja.
Imamo daleko najjaču akademsku, doktorsku..i neku političku zajednicu u Europi. Doktorati, ako nisu bili kupljeni kao i vozačke kategorije, koji, ako nisu pisani ispod bukve, su pisani po nekakvim zatvorima, ako su uopće pisani, a ne prepisani.
I lijepo nam ti naši priznati akademski građani šute ko tati. Zašto? Zapljesnivili u svojoj sebičnosti, jer nemaju muda bilo što reći. Valjda im je vrijeme diktature proletarijata toliko usađeno u mozgove da ne funkcioniraju. Čuvaju se za "neka druga vremena", kada će reći svoje mišljenje. U to vrijeme naši veliki doktori, pravnici i ostala sranja drmaju na političkoj sceni. Donose uredbe koje nemaju veze sa vezom. Da previše ne nabrajam, jer je već svima poznato, nedjelja.., turizam..,... Drug, veliki doktor, dr. mr. pr.Mili naš čovik, donijet će uštedu našem jadnom zdravstvu jer Rvatine više neće pušiti, i iskorijenit će se karcinomi. Bit ćemo najzdravija kurcnacija na cijelome svijetu.
Lidijice, neću više. Došli su mi gosti. Dva prava Marsovka pičvajza, pa da te ne zamaram sa ovim sranjima, odoh ja malo odmarati oči na mladim komadima, a i uhvatio sam se ove bezvezne teme i... nema smisla. Bolje da mi se diže nešto drugo, nego tlak ( ma mislim na ove dvije dlake na glavi, a ti odmah mašti na volju..diže...diže..).
Uglavnom,od sutra, moja lula i španjolet će kuriti na nekim drugim lokacijama, jer mi je žao ovih jadnih konobara koji su stoljećima trovani " zadimljivim " proizvodima raznih proizvođača.
I samo da znaš, toliko sam ljut da uopće ne moraš dolaziti doma.
myspace layouts



Čin 16. od osam plus nule.

nedjelja, 3. svibnja 2009.

Rock me baby - Potraga za Lidijom XVI

Ljudi i marsovke! Danas vam je veeeliki dan oslobođenja Rijeke, iako mi ni danas sa pet godina života nije jasno od čega. Danas će nastati opći haos. Pokušajte zamisliti koncentraciju svih onih plinova koji su se koncetrirali u Rvaticama i Rvatinama, od fažola, koji se u obilnim količinama konzumirao prije dva dana, i stvorite sliku da svi dobrrro roknu u isto vrijeme.....uf, koji bi to rock bio. Atomska, je beba za to. To ne bi bilo "rock me baby", već roknem ti ga rok. To se i osjetilo malko u okolini Stona, pa malko duže uz vaše more Jadransko, a Panonsko se malko i podiglo , ali Rvatska kora je predebela, pa je teško izbiti na površinu.
Da vam budem iskren, da napišem još pokoju bljuvotinu prije ovog ujedinjenog prca, ona moja, ma znate već, Lidijetina, mi je šifrirano dojavila: ".molortnok dop evs ami odalV .es inirb en ilA .dog 51 az oroksu itunkor eć enitavr ,jom učabuB"...
I što da sad siroti Bubač misli?
Za 15 god. ja ću proći šestu godinu ( Venersku, naravno), Lidijetina će biti praaava babuskara, a samo želim tuuuuluuuum. Želim uživati bar malo od svega ovog tuzemaljskog.
Vi Zemljani se stalno od nekog oslobađate. OK, ima to i nekih prednosti, ali bilo bi bolje da se malo više oslobodite od samih sebe. Pogotovo vi u Rvatsku. Pustite duh, neka zaleprša u punom sjaju.
Uživajte u svemu što vas okružuje. Odjebite marionete, iako će oni reći - vi ste nas izabrali za vođe! Odlika pravog vođe je da prizna greške, a vi nažalost nemate nikakvog servisa, nemate vođu koji će vas zastupati više nego sebe samog.
Opet me sve nešto vuče da vam pomognem, ali ne smijem, i zato: LLLLIIIIIIIIIIIIIIDIJAAAAAAAAAAA!!!!!!!!
Koliko god sam skrivao onu lubanju na Marsu od tvoje praprapraprabakineprapraprabake i nezine prapra.......prabakine bake i njene bake.., ove beštije su je pronašle. Samo je sreća da još ne mogu doputovati do tamo, a u međuvremenu ću ja malo skoknuti i pretvoriti je u kamen, i bit će tako razočarani kad dođu. Pitaš me zašto to radim. E, draga moja beštijo, niste još sposobni u evolucijskom crvu, da prihvatite istinu.
Eto, da ne bih previše udavio, idem pošteno roknuti par puta, ali u teglicu, a onda, kad bude kolektivno, kad to pustim..., mama mia, podići ćemo decibele barem za 20 %..
Lidijice moja mala, o Lidijetino. Roknuo jesam, ali samo malo. Ipak su mi pukle ove karirane hlače, a samo zato što sam stavio upaljač, pa su svi konci popucali. Malo nas je al smo govna...
Pusa, jezik, sa jezičinom...

Čin 16. od 8 plus nule

petak, 1. svibnja 2009.

Rođendanska čestitka

layouts myspace


"DOGODILO SE" DA MOJA DRAGA PRIJATELJICA ZA PAR SATI (2.MAJA) IMA ROĐENDAN,
E PA SRETNO TI BILO uz pjesmu frontmana grupe Talking headsa..pusa, jezik, bez jezika

nedjelja, 26. travnja 2009.

PRAŠČIJA GRIPA

Ljudi i marsovke, moram vas obavijetiti.. Agencija Bubimirko press iz pouzdanih izvora doznaje, "Praščija gripa", nažalost stigla i u Croatiju..., i širi se brzinom munje.., ima i krila te se pandemski prenosi širom jadnih nedužnih masa..
...zbog toga je upitno održavanje predstojećih izbora za lokalne marionete......


....iako su već i pobjednički plakati odtiskani sa svesrdnim zahvalama, bojama, znakovljima...

...ali izgleda da će seljaci najviše profitirati sa friškim, uvezenim, malim odojčićima i prestati s uvlačenjem...

Pozdrav od svih zaposlenih iz agencije Bubimirko press...i čuvajte se, a fudrine na glave, jer što je sigurno, sigurno je...

četvrtak, 23. travnja 2009.

NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA


E moj Bubač...baš je bilo super...jebizovno.., a onda...................


...nastala veeeelika pizdarija... došlo je zlo Marsovsko...zlo..zlo...zlooooo....

...Vidite vi babuskare što napravite od sirotog Bubača, još i poštu mora raznositi, a uši, sve u šesnaest...
....ali, mi bića sa Venere samo prdnemo, i sve babuskare pretvorimo u šišmiše, žohare, a hranimo ih sa crvima, ali ne sa kišnim glistama, već onim oblićima iz prdare.., a to, istina je , ima najviše bjelančevina, ali mi smo ipak sentimentalni....( ma dobro, roknemo, pa kome krivo, kome pravo)...p.s. drago mi je da sam uhvatio ovaj komad vremena da se javim, a sljedeći put ću malko posjetiti moju blentavu ljubav, ma znate već, Lidijetinu, i izdjelit ću joj bezbroj odvrato-ljubavnih komplimenata, a to samo da se zapita zbog čega giba po tim EU odborima, acijam , nacijama, ovacijama ....( a netko misli da je nešto drugo u igri...hehehe...nije zlato sve što sja....zablude uvijek postoje)..,voli vas vaš Bubimir..jezik, pusa, jezik bez puse...cmok

subota, 18. travnja 2009.

More ljubavi-Lidijetina u mom srcu

Lidija je stvarno, uistinu, neobična djevojka, gotovo bi se moglo reći čudo od djevojke, jer nije na ono brdo tkana, kao što su druge gradske gospođe.Današnje doba okrutno je prema muškima, jer se od njih očekuje više nego od pišulja.Što je život? Što je plod? Je li jedro, zdravo pleme, puno srca i bistra uma, puno karaktera? Dvojim. Teško je okarakterizirati plodove ovih sistema. Stotine puta vidim forme, maske, ne vidim duha, stotine puta čujem nejasan glas, ali ne čujem čisto zvonce, srce.U mnogim slučajevima nailazim na neku pravilnost koju ne smiješ detaljije ispitati, jer je dno veoma plitko, i moraš naći izlaz u romantičnoj pojavi, jer te u prvi tren zablene, ali uskoro vidiš da je sve to kapric, iliti inat. Zatim slijedi pitanje, kakve su nauke učile Spartanke, kakve majka Graha..? Da li je Katarina Zrinska bila toliko pametno učena kao i današnje beštije, marsovske?
Ta su pitanja doista naivna, ali nisu neprirodna, niti su anahronizmi. Ako hoćeš biti uljudan, galantan, ne odgovaraj si glasno na ta pitanja, a ni potajno, jer bi te često zaboljelo hrce.
E, Bubimire, moj Bubaču, opet si počeo srati. Očito ti fale neke daske u glavurdi......
....Tko može neka zguta još poneko slovo...Došlo je proljeće, zelenilo od pišmoljastih listića. Što barba Bubaču još treba. Da sam slikar izabrao bih za model Judite ili bar Julije, ali u svakom pogledu bile bi djevojke pune realne ljepote, pravilnosti, koje ne venu sa godinama , dok pomodne "barbike" odcvatu nakon dva i pol spota.
Moja Lidijetina je pišulja starih korijena, jedra i zdrava... More joj je život, a Bubač točka na i..., samo je šteta da je otišla u one integracijske vode...ups( dao sam si zadatak, prije početka pisanja, da neću o društvenim nekretanjima, ali crvi mi prodelaju...sorkač,sorkač, kako kaže moj prijatelj Orleiučka)...Još malo ljubavi...ma, ne, ne, neću jer je već ponoć, a to nije zdravo upražnjavati u velikim količinama..pusa, jezik, bez jezika!

ponedjeljak, 13. travnja 2009.

USE, NASE I PODASE - POTRAGA ZA LIDIJOM XV



Osvanuo je i taj dan. Započinje nova era. Nakon onog hipnotičnog transa, proveo sam nezaboravne dane. Još smrdim po kapuli i sve razmišljam da patentiram koncentrat, pakujem u male bočice, i dijelim vama smrtnicima kao najčišći Hrvatski parfem. Onda bi svi predivno mirisali na prirodu, podrigivali zdravo. Čepovi bi bili od trulih jaja, jer se i onako na vrhu sva jaja pokvare, pa, smrde li ga smrde.
Baš je lijepo, nema štampe, ptičice cmolje,naši dragi, svenarodni, trude se da kidnu u zaborav, žderu janjetine, treniraju debele guzičine i uživaju sa obitelji.., ako mogu uživati, jer oni su pod stresom, pa imaju višak kilograma.
Vidim da je kod vas slično kao i na Veneri. USE trpaš GMO, trulež,kancirogeno dimljeno, pokvareno meso, podosta pilića u samom početku svog nastanka..., NASE obučete malko više slatkog, lijepo vidljivog sala, a PODASE sve iskipate,prdite, kenjate...Baš je to super. Samo je šteta što potrošite pola Goranske šume za brisanje guzica, pa vam neće puno ostati za brisanje važnijih guzica koje bi trebalo tako dobro izžuljati da se smanje, nestanu..
Moja jedina Lidijetina mi stalno šalje nekakve poruke, u stilu: ma nisu oni tako loši, ma malo jesu, ma izgube se, znaš, ma imaju previše posla, ma ne stignu oni sve vidjeti, njih je samo nekoliko stotina, a logistika slaba, nekoliko desetaka tisuća, ma Bubimire, imaj razumijevanja, ipak je nas više od četiri milijuna...
Lidijetino, koliko ti puta moram reći da dođeš barba Bubimiru.Radit ćemo roštilj, i buzaru od ovih žohara..Dolazi odmah (ne čuje vrag, linije u kvaru, komunikacija blokirana, cenzura..), dolazi odmah da te naučim kako se plazi jezičina!
Uf, uf. Mora da sam trudan, jer mi od svega navire Venerska žgaravica na gornju rupu.Riga mi se. Lidijice, o Lidijice, dođi Bubaču. U dvoje ćemo lakše zar ne...P.S. Čitajte s osmijehom, Kerec..

Čin 15. od osam plus nule

subota, 11. travnja 2009.

Uskrs na Veneri



Druga vremenska zona....Vaš Bubimirko, pune pupice, želi Vam najljepši Uskrs. Laku noć.

petak, 10. travnja 2009.

ZEKO I POTOČIĆ

Jaje, -kokoš , -kokoš, jaje. Nastao je mali zeko. Zašto zeko?

Sretan i blagoslovljen USKRS svim blogerima, a i ostalima..pusa, jezik, bez jezika..vaš BUBIMIR

ponedjeljak, 6. travnja 2009.

RVATSKA TRAŽI ZVIJEZDU ILITI POTRAGA ZA LIDIJOM XIV

Ajme ljudi i marsovke, što mi se dogodilo. Prilegao malko Bubač, da odmori ovu staru guzicu, a ono čudo neviđeno...Lidijica pokraj mene, i onako umiljatim glasićem, kako samo ona zna: -Bubimirko, hajde da se učimo hipnoze...?????????'
Ma kakve vražje hipnoze, ali kad je ta kučka u pitanju, tko joj ne bi dozvolio.
- Dok nabrojim do deset, naći ćeš se u najdubljem hipnotičkom transu...jedan..,( mene smijeh, ali nek se vrag igra)...dva...tri...( moram biti ozbiljan, da je ne povrijedim), sedam....devet......deset...nalaziš se u najdubljem hipnotičnom transu...( ma kakav trans..), kad ono prasak,zagolicale mi one gliste u guzici, obasjalo me neviđeno sunce, ljepše nego na mojoj Veneri,.....-nalaziš se na ogromnoj lastavici i letite, letite,.. i pazi stvarno, ja letim na oogggroomnoj lastavici..lastavica te ostavlja u jednoj prekrasnoj građevini, u kazališti, a ti se predivno osijećaš. Baš mi je i bilo predivno.
- Ti si na pozornici, a dolje u prvom redu sjedi komisija, čujem umiljati glasić.., ti si na audiciji.., i taman da ću pitati kakvoj vražjoj audiciji, čujem...- u komisiji ti s lijeva redom sjede..Tito, Nato, Stipe,Ivo, Franjo, Ivo, Vlado..., ma kolko ih samo ima?
Ostao sam u šoku. Izbezeknuo sam se. Jezičina ispala do pete, jer mi se glavurda izokrenula, a ova dva pokvarena zuba vise na cicama kao ukras...brrr...


- Ajde ti nama sad lijepo izvedi svoju točku. Što si nam pripremio..?(Kaže Ivo.Sigurno je on nekakav predsjednik ovog čudnog skupa..).
Ajme majko Venerska, što ću sad? A ono ko iz topa, počela moja jezičina nešto pjevušiti, pa sve jače, jače i jače....Kažeee Stipeee, Iviii, a Tito će Natooo, da je Franjo Vlado, a zajebo Antooo.., tralala..,tralala...
Ajme majčice Venerska. Ajme majko Venerska...LIIDIIJAAAA, vraćaj me doomaaa..
- Kolega, prošli ste. Bit ćete odličan zabavljač. Idete u drugi krug...
LIIIDIIIJAAAAAAAAAAAAAA......
vi se dobro osjećate, lijepo vam je, predivno...dok nabrojim do tri probudit ćete se iz najdubljeg hipnotičkog sna...jedan...dva....ajme, pa to moja Lidijica govori..., tri..., vi se nalazite u potpuno svijesnom stanju...
O moja Lidijica, o moja jedina..,dođi da ti barba Bubimir uvali jezičinu, o Lidijetino moja..
Da mi to više nikad nisi napravila...I ? Probudim se. Sretan. To je bio samo ružan san..Ma znao sam ja da moja Lidijetina to ne bi napravila. Ona mene voli. Samo me malo zajebava sa tim svojim skrivanjem, ali obožava me, a i ja nju mrzim. Zločesta babuskara..
Valjda se ovakovi snovi nikada više neće ponoviti? A možda i hoće? Ma, tko bi ga znao...pusa, jezik, bez jezika...


ČIN 14. od osam plus nule

ponedjeljak, 30. ožujka 2009.

LJUBAVNA MOLITVA- POTRAGA ZA LIDIJOM XIII

Ovog popdneva dvorište je, kao i obično, bilo mirno i tiho, i sve je bilo na svojem mjestu. Ipak, možda je bilo čak i nešto mirnije i tiše nego obično. Veoma razgovjetno sam mogao čuti kristalno jasnu, čistu glazbenu poeziju, kao da ljudi zadržavaju dah, čekajući da se našto dogodi. Ili je netko radio na stvaranju nekakve varke.Veoma je moguće da se događa ovo drugo..Kod nas na Veneri kažu.."laže selo, lažu ljudi", a možda i griješim..?..., a možda su većina ljudi, pri kraju korizme, odrapili svoje i jedva čekaju da se nažderu jaja, simbolike nastanka, pa se pripremaju, samo jače, i koncentriraju slično onome prije molitve.

Mi sa Venere kažemo, moliti znači stvarati prazninu, na nekoliko minuta zaboraviti svijet, tako da možeš misliti na Boga. Ne možeš istodobno misliti na Boga i na svakodnevne probleme, baš kao što odjednom ne možeš ići u dva smjera. Ako i uspiješ u tome, ne stižeš nigdje, ili bar ne tamo gdje si namjeravao.

Tako vam ja stalno mislim o mojoj jedinoj babuskari Lidiji, kako me maltretira, i kako je mrzim do pakla i nazad, i zbog toga će moje molitve biti usmjerene prema stavljanju glavurde na svoje mjesto. Neće jedna tuzemaljska smrtnica, zajebajati Bubimirka, a ne, ne..

Ovog, posebno čarobnog popodneva, stalno mi se uplitaju nekakve misli, tradicije, milicije, CIe, DIe,ali je sam Bubimir, beštija sa Venere, koji obožava crve, pauke, gliste ( ali ne iz guz..rit..trkuš..tur..prdar...), i neću dozvoliti nikome da me zajebaje. Volim ovaj svijet, jer je malko nalik na moj, ali ne mogu, nikako, shvatiti kako podnosite ove guzpapire koji brišu guzice na Vlasti. Prave se totalno blesavi, a izabrali ste ih za vođe kao izuzetno "pametne". Hoće li nešto napraviti, a da bude primjereno vama smrtnicima? Hoće li turistima dozvoliti da potroše koju kunu nedjeljom...neće, prave se blesavi.., to ne postoji..Hoće li mojim prijateljima orleiučkama dati osam kvadrati mora..,hoće, jer već pripremaju priču.. (Neću više o njima jer to ne zavređuju. Sad ću o ljubavi.).

Doprlo je do mene, o milostiva Lidijetino, da je u davnim, odavno prošlim vremenima, jedan paun živio sa svojom ženom na morskoj obali. Mjesto je bilo prenapučeno komarcima i svim vrstama divljih mirisa, ribe, školjke, kanalizacije...
Zbog toga su paun i paunica morali noćiti zabuksani u svojim carskim odajama. I nisu prestajali to raditi sve dok u njima nije narastao strah, pa su potražili neko drugo mjesto gdje su mogli živjeti. U toj su potrazi naišli na oazu jednako bogatu mirisima, ali ugodnima..(nafta, prci,trulež, smrdljiva riba..), i tu su se skrasili, jeli voće, pili klor..,uživali.
Beštija je dala otkaz u onim nekim integralnim zajebancijama, i puna ljubavi, prepustila se širenju nozdrva, upijajući sve što su životne rijeke donosile..

A On, postao je još osjećajniji, draži, mirniji i redovno je imao stolicu iliti govna, svako jutro...

Čin 13. od osam plus nule

utorak, 24. ožujka 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM XII


Idemo u šamane...idemo u šamane...idemo u šamane...,dobro večer Hrvatska...kako to lijepo zvuči, milozvučno...šššaaaammaaaaanneeeeee...
Lidijetino moja mala, ljubavi moja jedina..sjedim jutros, po ovoj južini, prolistavam nekakve vjesti, naslove, čitam između redova i uživam...dobro jutro šamane...,kako dobro,...!
Ima još..ima još...:jedino crkvu Vlado nije pozvao na štednju..., dobro jutro šaamaaane..
Ima još, ima još...:Vlado u klinču s liječnicima i profesorima...., dobro jutro šaamaaane..
Ima još, ima još...:Šaman u utrci za peti načelnički mandat...., dobro večer šaamaaane..
Ima još, ima još...:Zahod istražuje Bandićeve USKOKE....., dobro veče šaamaaane..
Ima još, ima još...:turisti u predsezoni pred zatvorenim trgovinama poliraju đokicu..,dobro jutro šamare...
Ima još, ima još...:bitno je sudjelovati u Vlasti,ako nije na Vlasti, kako dobro..,dobro jutro šamane..
Ma, što mi nije lipo, a , Lidijetino moja, i sve me asocira na onu seosku idilu, jutarnju, naravno................
SPAVAŠ..a ono pijetao....JA BI JEEEEBOOOO, ja bi jeeeeboooo,
vrabčić: sčim, sčim,....,sčim,sčim...
kravetina: smuuuudom, smuuuudom..
magarac,tovar ili..: IIIAAAAAA, IIIAAAAAAAA,
ovčetina: meeeneeene, meeeneeene,meeeneeeNEEE...

I tako se lijepo probudiš, zdravo i pokorno, udišeše sve svježe (bljak), u truloj d.o.o., u državi Haskoj..(superr, kupujmo s osmjehom, jer Pevec je to zaslužio...-promidžbeni kutak, a nije ni glup taj pijetao..)..!
Vrati se Lidijice moja, dođi barba Bubimiri, pa ćemo skupa posjećivati groblja. Pusti te idiote. Na Veneri je ljepše, zar ne?



Moram prestati jer mi u trbuhu neka revolucija, pa ću maknuti onog blentavca ispod, jer mi je zauzeo mjesto....ja u miru...svi u Bubimiru...jezičina...


Čin 12. od osam plus nule

ponedjeljak, 23. ožujka 2009.

petak, 20. ožujka 2009.

BURA; SNIJEG - POTRAGA ZA LIDIJOM XI

JJJUUUUUUUUUHUUUU.HU..HU...evo me u Magi juhu. Tko je mislio da me više nema podebelo se zajebeknuo. Tu sam. Malko sam skočio do Venerinih brijega, preživio i zbrisao u vidu magle. Promijenile su mi se misli. Nisu više tako crnjakave, a obadvije glavurde sam podigao, ponosno naravno, samo sam opet napravio malu greškicu.., pobrkao mjesta..! Sve ste krive vi Marsovke.. Ma ne bi još došao, ali mi se opet javila moja Lidijetina ( ma znate, ona što radi tamo negdje), i ubacila mi jednu novu bubicu u sad donju glavurdu. Kaže:- Bubimire moj, o Bubimiriću. Zovem te preko sigurne linije. Ovo je strašno! Podigla se velika bura, košava i još tamo neka ševa i puše li ga puše. Ceste su zatvorene zbog nje, a i snijeg je zabijelio, valjda da opere ovaj smog. Molim te nemoj sada napraviti kakvu glupost. Budi smiren, lijep kao i uvijek, a onaj kist i čekić pusti na Veneri.-
Hm, što li je samo mislila u ovim šifriranim izričajima.., hm.., da barem nisam zamjenio mjesto glavama. Što vi mislite? Opako:
- možda je hrvatski seljak započeo sjetvu, pa sve otišlo u kukuriku...
- možda je hrvatski seljak otišau u EU, a zaboravio vizu..
- možda je hrvatski seljak pomiješao strane svijeta, pa sad luta,zapad-istok...
- možda je rvatski seljak odlučio poslušati preporuke " vječnih dobročinitelja ", pa prestao koristiti kurtone.,kondome.,ili,kako se ono kaže na p..u P..
- možda su vječni dobročinitelji donijeli i još jednu odluku osim tih kurčevih kondo-mondo, i odrekli se i oni 10% svojih primanja..
Ma, ne, ne, nije to to.., nešto je drugo..ali što..?
Kad su mene uspjele zbuniti te nedaće, kako je tek vama smrtnicima. Da bar nisam zamjenio glavu. Ipak, sad mi ova donja glava šapuće da je to jedna opaka igra iza kulisa..
Molim vas, pomagajte barba Bubimiru.. ŠTO VI MISLITE?

E, moja Lidijetino, uvijek mi zadaš probleme, a ja sam došao sa odmora i ne da mi se razbijati glavurdu, i možda je i sreća što sam ih zamjenio..pusa, jezik, pusa.., i dolazi odmah doma beštijo jedna. U roku, odmah..da vidiš kako sam lipi..hehehee.


ČIN 11. od osam plus nule

subota, 14. ožujka 2009.

ZAGORSKI BREGI


SLIKICA ZA MOJU NAJDRAŽU- ZAGORSKI BREGI klik na sliku i bit će malo veći, pravi zagorski

četvrtak, 12. ožujka 2009.

Potraga za Lidijom X- Maske su pale

Lidijetino moja najdraža. Danas sam nekako u kurcu. Glava mi je ispala iz lijeve ruke, a ona druga utekla, valjda zbog punog mjeseca.. Sve nekako slušam ove tvoje kolege iz tih nekih ministarstava i sere mi se..Da, Hrvatski narod umire, od Australije, pa sve tamo do neke Amerike, pružio se neki bolesnik. Sjebala ga je neumoljiva sudbina, koja ne poznaje milost. On se je tokom povjesti opirao protiv nje svom snagom, ali uzalud. Snaga mu sve više malaksa, još mu preostaje nekoliko uzdaha i trzaja, što potresaju od vremena do vremena njegovo golo tijelo. To su grčevi, koji nagovještavaju skoro prdenje na rosu. Je li On kriv ovom svojem preranom prdenju..je li on to zaslužio?
Ako je istina, da sve što živi, ima pravo na život, i ako se sve to tiče sveukupnosti, kao i pojedinog bića, onda i Hrvat ima pravo da bude čovjek i pristoji mu to pravo.....
Hrvati, ne samo da su "europljane" gostoljubivo primali, već su ih štovali kao bogove i što su zato dobili...Bez svake dvojbe zemlja je pripadala njima, gdje su stanovali, pola su im oteli.. Kolike rijeke krvi su potekle i kolike grozote su se događale, to zna svatko, tko je čitao, slušao... I što zato dobivaju..? EUkurci bi došli sa slatkim riječima na ustima, a ujedno i najoštrijim nožem za pojasom i nabijenim puškama u ruci..Obećavaju mir i ljubav, a daruju mržnju i krv. A Hrvatine moraju uzmicati korak za korakom, pa sve dalje i dalje, natrag, negdje....gdje?, u prdaru debelu, punu celulita, govana, sranja...
Da opet ne zaglibim, LIDIJETINO dolazi doma... jer samo ljubav može ublažiti te rane...Dolazi odmah jer ne mogu više slušati te licemjere koji nonšalantno, izmedju ostalog, kažu kako će nas za tridesetak godina biti manje još nekih pola miliona.., ma lijepo...
Da, Hrvatski narod je obolio....on umire, i mi stojimo samilosno kraj vlastitog bijednog ležišta, da si zaklapamo oči. Ozbiljna je to stvar stajati nad smrtnom posteljom umirućega, ali sto puta ozbiljnija, ako je to smrtna postelja čitavog jednog naroda...
Odmah dolazi doma, jer ne mogu više ni slušati sve te gluposti kako nam papre sve tamo neki fini, dobri i ostali orleiučke ( a orleiučke su prdac za sebe, ali to oduvijek znamo, i EUkurci ih lijepo koriste za svoju WC školjku, a kad se poseru, guzicu će ljepo obrisati sa guzpapirom proizvedenom od hrvatske bukve)...
Dok baljezgam, još mi je samo i Kanader falio, ali uletjela je beštija imeđu dvije pjesme i odmah mi uništila i ovo malo misli što sam uspio isčeprkati...
Dolazi pa da se ljubimo, seksaamo, da još to iskoristimo, ako, ako, ako nam dozvole jer sad, nakon zabrane pušenja, nastupit će zabrana pravog seksa uz obrazloženje prevelike potrošnje kisika. Ja umiru, svi u Bubimiru...


ČIN X od 8 plus nule

nedjelja, 8. ožujka 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM IX Marč,O8.OO9. NEK ŽIVI LJUBAV

Ma nisam nikako mogao izdržati, a da se ne javim u ovom prekrasnom epohalnom vremenu..Sunce, žene, žene sunce, žene.,.dan od beštija, žene...sunce..uživanje u svakom pogledu. Nema mi moje Lidijice da joj uvalim tulipan, ma ne, ružu ili što se već ono danas ispljune? Možda mirmoza? Ma neee, one su mlohave.. POEZIJA...
......nek živi ljubav, nek traje dan,
neka svaka žena ima miran san.....bljak, nije poezija...
POLITIKA?.... mojoj velikoj, najvećoj Jadranskoj Kosirici, nek se makne i više ne glumata veliku ucviljenu, feminemi, potrčkalicu. Uživaj u suncu, ljepoti trenutka, sadnji ku.kuruza...bljak, nije politika...
VJERA?...ne Vjeretina,....o tebi znam što je žena, tiha patnja, tiha sjena, o tebi znam što je bog, dok me mučiš kao najvjernijeg podanika svog.....Ma neeee, nije vjera...
SPORT?...IzMamio mi osmjeh, ovo lice ko iz bajke, kad dva konja krenu izorati i iznjedriti golfovsku kremu, a fuzbaleri......definitivno nije sport...

Eh ti pokloni...bolje da odustanem od te namjere. Dosta što moram večeras uživati sjedeći u društvu Olivera, jer je Lidijetina izrazila tu želju, ali neka, ber ćemo se vidjeti tih par sati.
Ma zbog čega vi babetine ne smislite neki normalniji praznik? Ovo je tako monotono da su i moje bubetine ostale bez teksture...čak ni kišne gliste ne mogu izmigoljiti na zrak, jer ih ovo sunce ubija...
Odlazim, odlaaazim, ali ovaj put ne kao prije....myspace layouts






ČIN 9. od osam plus nule

petak, 6. ožujka 2009.

Klimaks

myspace layout images


Srednjovječna kriza mojih dragih blogerica u asistenciji Srebrnog dok iščekuju 8. mart
(ova beštija ne voli bižuteriju, a za onim drugima sam još uvijek u potrazi, jer su vrazi brzi...kvik..kvik..zuuuuuum..).

myspace layouts

Evo uspio sam!!!! uhvatio sam još jednu na djelu dok smišlja novu isključivo ljubavnu
pjesmu. Ma to Vam je ona GGGGG....goni se vraže..Idem brzo dalje hvatati ih..zuuum..

myspace layouts

kvik...kvik....uhvatio sam te...zuuuuuum..ma vidi je, sva je vrckava, ali tko nema vjere ne treba ni živjet....

Evo uhvatio sam i vile na dogovoru za 8.mart
myspace layouts images


E Bimbi, Bimbi...kuhaš ti svoje kašice...
myspace layouts


myspace layouts

Tajnica na pauzi...

OOOOOO VIDI VRAGA, pjesnikinjo i ti si tuuuu...Ma..


EEEE, a ovo ispod se zove hrabra žena....brrrr
myspace layout codes




Ma ja vas svih vooolim, do jaja, vaš Bubimirko...
SRETAN DAN ŽENA SVIM DRAGIM BLJOGERICAMA...pusa, jezik..


četvrtak, 5. ožujka 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM VIII

U tunelu usred mraka zasrala je petokraka!! Na ravnici usred sunca... Uf, uf, uf..moram vam reći, opet, javila mi se moja Lidijetina sa još jednim taaajnim dokumentiranim, Vladinim ( ne Vladimirovim ) mukama. Saznao sam za nekoliko naših bisera čega će se odreći, ali samo na jedan dan, u ovoj četrdesetdnevnoj šutnji, ma ne, Korizmi..
Vrli predsjednik Vladimira, odriče se kandidature za predsjednika Hrvatina, iako su ga već neki zabilježili kao gotovu stvar..Mesić neće na ražanj, već će uz gradele uživati u cvrkutu ptičjih viceva... Šeksić se odriče svih svojih "javnih" funkcija jer je priznao, poput veelikog našeg muzikanta Vitasovića, da je ovisnik o alkoholu ( i zbog toga će se pred Bogom, na jedan dan, odreći tog ovozemaljskog poroka)... preuzvišeni, meni jako dragi Bozaničko se neće, u Korizmi, mješati u politiku, već će se posvetiti sveduhovnim izričajima...vrli vanjskopolitički omiljeni Jadro, prestat će konzumirati helij pa će progovoriti duuubokim glasom, lupiti šakom o stol i reći sudbonosno "NE" drugovi Janezi..naša Bebica Bebić, svoje pragme pomješati će sa Jamnicom, napraviti jedan hladni gem i poslati svim novinarima čestitku za Uskrs, kako bi nam i naša ogromna demokracija postala svevišnja.. drugar Mamićko, ogrnut će crni plašt, pozdraviti sve ljubitelje Dinama i Hajduka, i povući se u hladovinu uz čitanje svehrvatskog bontona...Džepić će opet postati pravaš, jer nije zadovoljan ni lijevim ni desnim (jajem), pa teško ugodno sjedi u fotelji...svi liječnici iz Sabirnice otići će na liječničku praksu... svi pravnici iz pn Sabirnice, otići će zastupati oštećene radnike, potpisnike kolektivnog ugovora, ma znate onog o radu, u Radu, na radu...iz Rade, a to su najbolji prci...puuuuf...
Ima toga još u ovim dokumentima, ali ne smijem više jer bi mi Lidijica mogla naje..bati, bati, batina mi se smješi..( ma ne ova moja, druga, iznad glavurde)..
i..kruh naš svagdanji, daj nam danas da ne mislimo na sutra...a voli vas Bubimirko.blogspot.com i čitajte sa usmjehom (ups)..


profile editor




čin 8. od 8 plus nule

Anđeo


Naša srećo najveća,
neispričana pričo,
naša jutarnja roso...
svakodnevno nas miluju
tvoje tople riječi,
inspiracijo naša.

...u tebi su satkane
najljepše boje,
tople,
podatne...


Inspiracijo naša..,
ti si vječita ljubav,
ti si naš Anđeo..

( ..po obećanju posvećeno dragoj blogerici Bimbi, ali nemojte se učiti na to..),bubimir

petak, 27. veljače 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM VII

Ojla smrtnici! Tko je to pomislio da me se riješio. Tu sam, nabrijan, neobrijan, sretno nesretan, glavurdu držim u rukama, a na njoj kiseli osmijeh i jezičina do poda.
Otkrit ću vam jednu tajnu. Lidijica je bila za maškare ( ma vidjeli ste je već, ona debela, slatka, ljubičasto-crna ) i baš sam popizdio od sreće. Ali, sreća ne bi bila sreća kad bi potrajala duže od nekoliko sati ( bljak, i to je previše). Otkrila mi je jednu tajnu. Veeeliku tajnu. Ona vam sad radiu EU integracijama i zbog toga ne možemo do nje jer je zaštićena kao medžed. Sve neke tajne..integracije..tajne, ma vrag zna što oni tamo sole, li ga sole, mio, mio sole...
Rekla mi je u povjerenju, a ja ne bih bio Bubimir kad bih mogao čuvati tajne, da je sve ovo samo jedna farsa sa Janezima, i da ćemo mi u EU kad i svi naši "bližnji" susjedi. Kad makedonci dobiju ime, kad srbijanci prestanu psovati u skuptišini, kad bosanci maknu broj tri u entitetima ( baš je ovo lijepa riječ ), kad montenegrini održe još osam Madoninih koncerata, kad Prevlaku regulira Hag,kad u Slavoniji opet bude more (a i to se može dogoditi jer ako srbi prišrafe Đerdap, eto nam Dunava, a sol ćemo uvesti iz Slovenskog morja, jer talijančići i tako nemaju slano more), kad prodamo tisućučetrdesetiosmi otočić strancima, kad opet izgubimo državicu ( jer si ne mogu oni oprostiti zajeb što je nastala, a tako su se uspješno nosili protiv toga tisućicu godina),ma dobro nisu baš svi, recimo ameri nisu jer nisu još ni postojali ali su svejedno za Bekerili ,91. pa sad glumataju velike sentimentalce prema nama ( ipak su najjači u glumačkim vodama, toplo-hladno),kad turci promijene vjeru, kad rusi ne budu srbi, kad se ledenjaci dovoljno otope pa preplave fince, šveđane engleze, nigdjezemske holandeze, bljekijance i ostale dance, žgace padobrance..,kad na vrbi zasvrbi..... ( uf, već sam slomio prste natežući ovu moju jezičinu, moram preći na kopanje nozdrva)...
Samo vas molim, nemojte nikome reći da sam vam otkrio ovu veliku tajnu jer bi moja Lidijica skončala u nekom pržunu.
Ali zato vama u rvackoj niš ne fali, imate svega, a jedino mi je žao ovie naše sirotinje u Vladi, jer su u njega ušli kroz šupak,.. Nemaju ni za kru. Pa kako onda možemo ni pomisliti da se ujedinimo u Europu. Što bi ostali rekli na ovu sirotinju što je ostala tu ( jer onih stotinu bogatih tuđmana, ne, dušmana, je i tako zbrisala negdje, a bogatstvo je ostavila vama, na sliku i priliku svoju). Zato, drugovi, morate vi stvoriti novih stotinjak bogatih, vladajućih pojedinaca, da se ne sramite svojih vođa.
A ti Lidijetino, dolazi doma, skuva san ti paštašutu, i bit će ti super.....uf, ne mogu više, jer mi se digao, ma znate, adrenalin.
PS- ovo čitajte sa osmjehom...PEVEC
pimp myspace profile

ČIN 7. od osam plus nule

nedjelja, 22. veljače 2009.

Riječki Karneval

Dragi bloggeri u žurbi sam,
samo da Vas počastim s nekoliko današnjih, friških fotki, ali u pripremnoj fazi karnevalske povorke.
A sada TULUUUUUUUUM....



četvrtak, 19. veljače 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM VI

E, moja Lidija. Još par dana. Rekla si i nemoj zajebat.Karneval je u nedjelju. Čekam te. Možda i ti mene dobiješ jer mi je već pun kufer ovog sranja. Il dođi il ne dođi..
Maloprije mi je prišla jedna kurva, tu iz okoline, kao muškarac odjevena. Nasrala mi gomilu laži, a ja sam se sagnuo i uvalio joj jezik sa osmjehom. To je dobra duša, pomislih. Sve se zna, teško je. Pa čak i seks u ovoj frustrirajućoj atmosferi.
Moji mali Janezi, koje sam uvijek gotivio, ukopali se u vreću govana, a kad jednom upadneš u govna teško je isplivati vama smrtnicima. Teško je i meni, BUBIMIRU, ali mogu.. I ti moji prijatelji, nažalost, pokazuju da sve više postaju prdac u guzici zvanoj eu ( žao mi je ali ne mogu napisati velikim slovima)., a taj prdac znamo kako završi, kao i svi prci. Puf (ako je dobar) ili puuf puuuu eu ( što se njima, nažalost , događa).
I baš zbog toga dođite na karneval. Bit će ludo, a tko god vidi Bubimira nek se javi ( postoji i jedan imitator ali to ćete odmah prepoznati).
Ako me ne zajebe, bit će i Lidijetina, komad nježne ženske, a meni će srce biti ogromno, krv će pišati na sve strane, žohari će uživati pužući i probijajući se kroz moje uši. Jedino ću imati problema sa mojim prijateljicama, buhicama, jer im je hladno..morat ću izmadžijati kalorifer ( kako dobra riječ, da slomiš jezik dok čitaš, a kamoli dok izgovoriš).
Lidijice, vidimo se i dovedi mi te kanadere da vide, barem malo, kako normalni ljudi žive. Ma, znam, znam da je to nemoguća misija jer oni misle da će im Rijeka pojesti i ono malo kurčića što im je ostalo, ali pokušaj. Mogu ti poslati i onaj bat, ma ne, malj ako treba, pa ti lupi po glavi kako sam te već učio. Samo bi trebala udariti malo jače nego što treba za ubiti bika, jer ovi su svjetskoeuropsko tvrdi, a bolje bi im bilo da se vrate korijenima i da pokušaju biti ljudi.
Opet sam počeo srati i selo i okolinu, ali nema veze za Engleze, a još manje za Kineze...
Zbog toga, ljubavi moja jedina, najveća, najkrupnija, Lidijetino,uživajmo u dobrim UKV ili UHF ili U nekim ljubavnim valovima i pozdravimo sve ljude dobre volje ( od avde pa do imbre, i dalje, i šire) i uživajmo, uživajmo, a pantigane neka pate u svojim kavezima koje si sami prave..
P.S. Dok je mene i Lidije, bit će mene i ljubavne misije..Jezik svima, a ne samo njima...

ČIN 6. od 8 plus nule

subota, 14. veljače 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM V - Valentinova lidija


Vama danas u čast
Ako niste znali
Lijepo šaljem
Eto, poljubac mali
Nikako ne volim
Takove stvari
I moje srce ne mari
Nakon ovih riječi
Onako usput kažem
Veoma je volim
Ako i to ne lažem

Lijepo li ga serem
I po srcima derem
Da mi buhe skaču
I žohari plaču
Jako vam volim
Ako sve posolim

ČIN 5. od 8 plus nule

petak, 6. veljače 2009.

Potraga za Lidijom IV


Znaš šta Lidijetino. Već mi te je puna kapa, da ne kažem ono, pun ku...fer..., ma kurac. Pa kome krivo, kome pravo. Ako se slučajno ne pojaviš u roku odmah napisat ću ti jednu srceparajuću pjesmu, i onesvijestit ćeš se. Dosadna si ko proljev, ali me tješi da ipak nisi toliko kao većina ovih blogera. Svi nešto, manje - više, glumataju, a iskrenost ne mogu pronaći. Uživili su se u svoju virtuaznu glumu i seru li ga seru... ej, kako si danas, ej baš ti je lijep blog, ej kako ti dobro stoji, ej kava je bila preslatka, ej nisam se mogao javit..imao sam proljev... Ma dajte ljudi malo života. Vidim da još poneki bloger ispod tridesetak daje nešto duha. Piše iz duše, uživa u tome, a ne liječi svoje frustracije sa sranjima. Jednom je netko rekao da svi mi preko pedeset trebamo dobiti macom po čelu, mislio sam da sere, ali kad vidim sve ovo...istina, na žalost, istina. Svih vas volim, ali pokrenimo duše, rvacku, . Barem serimo konstruktivno, ali serimo. ( Šteta da mi nije tlak malo viši jer bi još više sro).!!

subota, 31. siječnja 2009.

Potraga za Lidijom III

Šetam vam ja ,debela beštija, po ovoj buri i uživam. Pomalo sjetno. Mirno. Trbuh mi je pao do koljena, ramena do pupka, a glava se spustila skroz na mjesto gdje bi trebala biti ona glavica, a ta glavica me miluje po ćeli i radi mi frizuru sa ove dvije dlake koje su još prisutne. Iz ušiju mi ,svako toliko, provire pauci ili poneki žoharčić, ali i njima je hladno u duši, pa odmah zbrišu natrag u onu bljuvotinju zvanu mozak. Iz džepva mi strše dlake od nekog pokojnika koje sam pokupio neki dan na groblju, ali više ni u tom lunaparku nemaš pravi hrvatski proizvod , sve neki GMO. Ma nema veze. Baš sam usamljen. Ja, koji volim tulume. Glupo. Malo sam se sinoć poigravao sa našim rukometnim virtuozima, podizao daske, linoleume, zabijao prsti u oči, nagnječivao kosti, dao paucima da ispletu mrežu na golu, ali mi je nekako brzo dopizdilo kad kraj mene nije moja, jedina svemoguća, izdajica, Lidijica.
Ruke sam složio pokraj tjela, i dlanove oslovio na glavurdu, a ramena uzdignuo još pola metra više od normalnog. Šutam kamenje po plaži sa mojim starim, ofucanim, bogtepitaj kakvim cipelama. Nije me briga.
Ma ljudi!! Sve je ovo trajalo nekih četiri sekunde! A onda, tuuulluuum. Naišao mi moj jedini, vječiti prijatelj , Janez Orleiučko, zvani Iskompleksirana Papuča.... ( On, onako dobar, u šali zna reći da su kod njih žene niža rasa, pa zato jedva da imaju seksualne odnose, a nikako ne može shvatiti zašto im žemske iz Hrvaške ne daju..ono nešto...ma pizde..., li ga pizde.) !! I zato vam Janez Orleiučka prođe na planinu da piša u more i ooorleeiuuuče po cijeli dan. Da ne bude sam.

Pitam ga za moju jedinu, ma znate, Lidijicu, a on uporno ko noj, ..ma ne bin se štel mešat.. Ma što se mešaš, kažem, ali stah je vrag. I onda smo, nas dva brata po Mateju zajedno orleiučkali sve do maloprije. ( Ma dobro. Nije baš tako. Ipak sam mu dao i jedan morski krastavac da osjeti miris morja. Valjda ga neće upotrijebiti za nešto drugo. Ma znate već, prdne, a ono sperma po zidu..he..he!!
O moja jedina. Dođi barba Bubimiru..

Čin 3. od 8 plus nule

srijeda, 28. siječnja 2009.

BRODJO !!! OVAKO SKONČAJU SVE BLOGERICE KOJE OČEKUJU PREVIŠE ....

petak, 23. siječnja 2009.

Potraga za LIDIJOM II

I sjedim ja tako u kanalizaciji ispod Korza. Uživam. Pantigane jure na raskršću, i lijevo i desno, i lijeve i desne. Koji im je vrag? Dolazim u iskušenje da prdnem od smijeha kad već ne mogu od tuge. Napinjem se, trudim se, pokušavam..., ali neće, neće, pa nećeee... Možda usnama? Vox populi? Jedan kiseli osmijeh? Ali neće, neće, pa neće.. Nije sezona od repe, pa isčupati ne mogu. Čujem da dolaze " pakleni " u pratnji tamo neke Morske vile ( možda je to moja Lidijica ), i da će te pantigane usmijeriti pravo. Možda! Ma, teško, teško. Nedaju se one. Previše ih je. Nisu to obični, slatki miševi, to su PANTIGANE. Velike, tvrde, žilave kao krmače. Možda ih treba samljeti u kobasice? O Lidija. Gdje si? Nedostaješ mi.. Da li se sijećaš kako nam je lijepo bilo kada smo zajedno pretraživali grobnice, a kiša je padala? Valjda su faraoni pokapani po kiši jer je to bio luksuz na onom isušenom pijesku u starom Egiptu. ( Jesu li oni bili lijevi ili desni ? )... Ma koga briga. Pantigana je uvijek ....pantigana. O Lidija, Lidijica...

ČIN 2. od 8 plus nule

ponedjeljak, 12. siječnja 2009.

Potraga za LIDIJOM


LIDIJA,Lidiiijaaja! Nisam te dugo vidijaa, o Lidija, pa mi želudac izbušila vidija. Plinove sam dobijaa, o moja mala Lidijjjaaaaa.
Gade mi se žganci, jer nisu sami Ukrajanci, već i neki Rusijanci, a i drugi neznanci. Možda i Slovejanci, a moja pupica sad je puna rupica.
Fališ mi Lidi..Lidi..o Lidijica, zašto si kada nisi, a ako jesi reci mi gdje si.
Preko sedam gora i dola, pa sve do nekog tamo mora, tražim te ja da ti poklonim žohara dva, možda tri, možda sto ....( koliko ono broji Predsjedništvo ?).
Tražim te i Kanaderom i raketom da mi jezik uvališ Netom i usprkos EU zova od ravnice do Jadranskog mora.
MORA

MORA .... o noćna mora
ČIN 1. od 8 plus nule

subota, 10. siječnja 2009.

Uvodna riječ

Haj smrtnici! Odluka je pala i ja ću vas, od danas pa zauvijek, maltretirati svojim podzemaljskim razmišljanjima. Baš mi se i ne sviđa ono "BUBIMIRKO" jer ja sam Bubimir, a "KO" su mi prikačili na blogu. Baš su neki . Od danas ćemo se maltretirati barem jednom na tjedan sa mojim dubokoumnim razmišljanjima koja neće uvijek imati baš sve kockice na broju ali oni koji me poznaju to će shvatiti. ( Bubimir jednom, uvijek Bube u miru). Već ste mi dosadni, a pogotovo ona mala na otoku zvanom GB, kojoj hormoni sve više lupetaju pa je dobila i ponekih desetak kilograma. Da pokušam biti " iskren " dosta mi je i ovih plinova koji mi više nisu dostavljeni kao nekad, a za sve to su krivi Ukrainci ili neki drugi inci, pa mi moj prkosni želučić više ne funkionira kao nekad. Čujemo se jer moram odmah napustiti vaše simpatične face, a sve zato jer sam upravo dobio novi novcati akumulator.Pusaaaaa-----jezikkkk---pu....