petak, 27. veljače 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM VII

Ojla smrtnici! Tko je to pomislio da me se riješio. Tu sam, nabrijan, neobrijan, sretno nesretan, glavurdu držim u rukama, a na njoj kiseli osmijeh i jezičina do poda.
Otkrit ću vam jednu tajnu. Lidijica je bila za maškare ( ma vidjeli ste je već, ona debela, slatka, ljubičasto-crna ) i baš sam popizdio od sreće. Ali, sreća ne bi bila sreća kad bi potrajala duže od nekoliko sati ( bljak, i to je previše). Otkrila mi je jednu tajnu. Veeeliku tajnu. Ona vam sad radiu EU integracijama i zbog toga ne možemo do nje jer je zaštićena kao medžed. Sve neke tajne..integracije..tajne, ma vrag zna što oni tamo sole, li ga sole, mio, mio sole...
Rekla mi je u povjerenju, a ja ne bih bio Bubimir kad bih mogao čuvati tajne, da je sve ovo samo jedna farsa sa Janezima, i da ćemo mi u EU kad i svi naši "bližnji" susjedi. Kad makedonci dobiju ime, kad srbijanci prestanu psovati u skuptišini, kad bosanci maknu broj tri u entitetima ( baš je ovo lijepa riječ ), kad montenegrini održe još osam Madoninih koncerata, kad Prevlaku regulira Hag,kad u Slavoniji opet bude more (a i to se može dogoditi jer ako srbi prišrafe Đerdap, eto nam Dunava, a sol ćemo uvesti iz Slovenskog morja, jer talijančići i tako nemaju slano more), kad prodamo tisućučetrdesetiosmi otočić strancima, kad opet izgubimo državicu ( jer si ne mogu oni oprostiti zajeb što je nastala, a tako su se uspješno nosili protiv toga tisućicu godina),ma dobro nisu baš svi, recimo ameri nisu jer nisu još ni postojali ali su svejedno za Bekerili ,91. pa sad glumataju velike sentimentalce prema nama ( ipak su najjači u glumačkim vodama, toplo-hladno),kad turci promijene vjeru, kad rusi ne budu srbi, kad se ledenjaci dovoljno otope pa preplave fince, šveđane engleze, nigdjezemske holandeze, bljekijance i ostale dance, žgace padobrance..,kad na vrbi zasvrbi..... ( uf, već sam slomio prste natežući ovu moju jezičinu, moram preći na kopanje nozdrva)...
Samo vas molim, nemojte nikome reći da sam vam otkrio ovu veliku tajnu jer bi moja Lidijica skončala u nekom pržunu.
Ali zato vama u rvackoj niš ne fali, imate svega, a jedino mi je žao ovie naše sirotinje u Vladi, jer su u njega ušli kroz šupak,.. Nemaju ni za kru. Pa kako onda možemo ni pomisliti da se ujedinimo u Europu. Što bi ostali rekli na ovu sirotinju što je ostala tu ( jer onih stotinu bogatih tuđmana, ne, dušmana, je i tako zbrisala negdje, a bogatstvo je ostavila vama, na sliku i priliku svoju). Zato, drugovi, morate vi stvoriti novih stotinjak bogatih, vladajućih pojedinaca, da se ne sramite svojih vođa.
A ti Lidijetino, dolazi doma, skuva san ti paštašutu, i bit će ti super.....uf, ne mogu više, jer mi se digao, ma znate, adrenalin.
PS- ovo čitajte sa osmjehom...PEVEC
pimp myspace profile

ČIN 7. od osam plus nule

nedjelja, 22. veljače 2009.

Riječki Karneval

Dragi bloggeri u žurbi sam,
samo da Vas počastim s nekoliko današnjih, friških fotki, ali u pripremnoj fazi karnevalske povorke.
A sada TULUUUUUUUUM....



četvrtak, 19. veljače 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM VI

E, moja Lidija. Još par dana. Rekla si i nemoj zajebat.Karneval je u nedjelju. Čekam te. Možda i ti mene dobiješ jer mi je već pun kufer ovog sranja. Il dođi il ne dođi..
Maloprije mi je prišla jedna kurva, tu iz okoline, kao muškarac odjevena. Nasrala mi gomilu laži, a ja sam se sagnuo i uvalio joj jezik sa osmjehom. To je dobra duša, pomislih. Sve se zna, teško je. Pa čak i seks u ovoj frustrirajućoj atmosferi.
Moji mali Janezi, koje sam uvijek gotivio, ukopali se u vreću govana, a kad jednom upadneš u govna teško je isplivati vama smrtnicima. Teško je i meni, BUBIMIRU, ali mogu.. I ti moji prijatelji, nažalost, pokazuju da sve više postaju prdac u guzici zvanoj eu ( žao mi je ali ne mogu napisati velikim slovima)., a taj prdac znamo kako završi, kao i svi prci. Puf (ako je dobar) ili puuf puuuu eu ( što se njima, nažalost , događa).
I baš zbog toga dođite na karneval. Bit će ludo, a tko god vidi Bubimira nek se javi ( postoji i jedan imitator ali to ćete odmah prepoznati).
Ako me ne zajebe, bit će i Lidijetina, komad nježne ženske, a meni će srce biti ogromno, krv će pišati na sve strane, žohari će uživati pužući i probijajući se kroz moje uši. Jedino ću imati problema sa mojim prijateljicama, buhicama, jer im je hladno..morat ću izmadžijati kalorifer ( kako dobra riječ, da slomiš jezik dok čitaš, a kamoli dok izgovoriš).
Lidijice, vidimo se i dovedi mi te kanadere da vide, barem malo, kako normalni ljudi žive. Ma, znam, znam da je to nemoguća misija jer oni misle da će im Rijeka pojesti i ono malo kurčića što im je ostalo, ali pokušaj. Mogu ti poslati i onaj bat, ma ne, malj ako treba, pa ti lupi po glavi kako sam te već učio. Samo bi trebala udariti malo jače nego što treba za ubiti bika, jer ovi su svjetskoeuropsko tvrdi, a bolje bi im bilo da se vrate korijenima i da pokušaju biti ljudi.
Opet sam počeo srati i selo i okolinu, ali nema veze za Engleze, a još manje za Kineze...
Zbog toga, ljubavi moja jedina, najveća, najkrupnija, Lidijetino,uživajmo u dobrim UKV ili UHF ili U nekim ljubavnim valovima i pozdravimo sve ljude dobre volje ( od avde pa do imbre, i dalje, i šire) i uživajmo, uživajmo, a pantigane neka pate u svojim kavezima koje si sami prave..
P.S. Dok je mene i Lidije, bit će mene i ljubavne misije..Jezik svima, a ne samo njima...

ČIN 6. od 8 plus nule

subota, 14. veljače 2009.

POTRAGA ZA LIDIJOM V - Valentinova lidija


Vama danas u čast
Ako niste znali
Lijepo šaljem
Eto, poljubac mali
Nikako ne volim
Takove stvari
I moje srce ne mari
Nakon ovih riječi
Onako usput kažem
Veoma je volim
Ako i to ne lažem

Lijepo li ga serem
I po srcima derem
Da mi buhe skaču
I žohari plaču
Jako vam volim
Ako sve posolim

ČIN 5. od 8 plus nule

petak, 6. veljače 2009.

Potraga za Lidijom IV


Znaš šta Lidijetino. Već mi te je puna kapa, da ne kažem ono, pun ku...fer..., ma kurac. Pa kome krivo, kome pravo. Ako se slučajno ne pojaviš u roku odmah napisat ću ti jednu srceparajuću pjesmu, i onesvijestit ćeš se. Dosadna si ko proljev, ali me tješi da ipak nisi toliko kao većina ovih blogera. Svi nešto, manje - više, glumataju, a iskrenost ne mogu pronaći. Uživili su se u svoju virtuaznu glumu i seru li ga seru... ej, kako si danas, ej baš ti je lijep blog, ej kako ti dobro stoji, ej kava je bila preslatka, ej nisam se mogao javit..imao sam proljev... Ma dajte ljudi malo života. Vidim da još poneki bloger ispod tridesetak daje nešto duha. Piše iz duše, uživa u tome, a ne liječi svoje frustracije sa sranjima. Jednom je netko rekao da svi mi preko pedeset trebamo dobiti macom po čelu, mislio sam da sere, ali kad vidim sve ovo...istina, na žalost, istina. Svih vas volim, ali pokrenimo duše, rvacku, . Barem serimo konstruktivno, ali serimo. ( Šteta da mi nije tlak malo viši jer bi još više sro).!!