nedjelja, 24. svibnja 2009.

BUBIMIR ZA ŽUPANA- potraga za Lidijom XIX

Aloha narode. Tu sam. Isprika u kratkim crtama..
Vraćao se vaš Venerijanc prije izvjesnog vremena, ali nastala frka u raketi. Tako sam dobro roknuo da je ona sirota od kobilota malo skrenuo sa predviđene rute ( zbog čega je kasnije od pilotića dobio takvu pljusčetinu da se sve prašilo), i upadosmo u neku međuzvjezanu crvotočinu. Pa dok su pronašli izlaz, obišli smo nekoliko galaksija, ali opet su zajebnuli stvar, te smo se vratili natrag na Veneru. To putovanje je bilo nadasve nenadjebivo. Izgubio sam desno oko. Zgazile su ga ostale beštije i sad mi je nekako prizmasti, pomućeni vid. A dok sam šlatao jednu marsovku, slomila mi je ruku i nogu. Ma dobro, nije to ništa za mene, ali je nastao problem jer sam nogu prilijepio na mjesto ruke i nisam nikako mogao kopati nos, jer ja to uvijek radim lijevom rukom, a nozdrve mi nisu tako široke da ugoste moju skromnu nožetinu.
Sve u svemu, nije mi previše žao zbog tog povratka jer na Veneri nisu tako pasje vrućine kao kod vas, a možda zbog toga što smo sve pse popapali. I komadi su pravi ,jedino što iscrpljuju, jer ih ima nekoliko desetaka puta više od nas. Uf, koliko cica i guzica..!
Kad sam prespojio (ukrao )vaše internetske signale, malko sam pratio te vaše izbore. Kako dobro!! To mi je bila glavna preokupacija. Čak mi ni sex nije bio interesantan, a i zanemario sam sve kućne ljubimce. Iskreno, bili su manje zanimljivi od ovih vaših žohara.
Pa, kako me je sve to odlično zabavljalo, trkom sam došao natrag među vas. Sigurno se pitate kog ću vraga tu?
Stvari vam stoje ovako i nikako drugačije...Priupitao sam moju Lidijicu da li se ja mogu kandidirati za nekog Župana? Pa naravno Bubač, što ne bi mogao.., samo podnesi ovaj, onaj, pa ovaj, pa onaj..,zahtjev i bit ćeš sigurno izabran. Tvoji će pobjediti. Lidijice draga, koji "tvoji"? Koji "vaši" će izgubiti? Što vi niste jedan narod?
Ma dobro..
Sredio ja svu papirologiju u roku odmah..Kaandidaaturaaa..., uraaa! A onda zajeb. Izgleda da nisam smio vrisnuti "ura", jer mi je odmah sinoć pristigla depeša od urara da se ja ne smijem kandidirati jerbo dijaspora to ne može (ako ne vjerujete ,faksimil je kod mene u arhivi). Nazovem ga odmah. Alo, alo..pa kako?, a možemo glasovati?. "Naravno, možete glasovati, a ne možete biti izabrani, ako ja to ne dozvolim, kaže beštija..
E, Lidijetino, opet si me u govna uputila.
Valjda sam trebao vrisnuti ARU,ARU, pa da čovjek vidi da i ja mogu ponavljati kao papiga? ARU! ARU! ARU! Mrš, mrš! URRRRAAAAAAAAAAAAA!
Ali, što ćete. Nisam baš raspoložen za nekakve revolucije, a i dosta mi je ove u želucu, jer je kod vas takva sparina. Najiskrenije mi je žao što ovaj put nećete imati prilike dati svoj VELIKI glas za Vašeg kerumog, šenulog Bubača.

E Lidija, Lidija, odgrist ću ti nos!


Čin 19. od 8 plus nule

srijeda, 13. svibnja 2009.

Izaberimo prave komade- Potraga za Lidijom XVIII

Malo me nema. Skoknuo Bubač do Venere, ali mi nije veliki gušt, jer ovdje je prdenje sasvim obična stvar. Bljak. Zbog toga svakodnevno pratim što se događa u Rvacku. Baš je interesantno..
Ukratko ću vam ispričati moje dogodovštine kad sam posljedni put glasovao na izborima.
Meni se Rvatska omilila, i to sam htio i dokazati, ako je moguće, činom, kod kojeg sam stavio moj život na kocku, jer sam morao falsificirati dokumente, budući sam, kao što vam je i poznato, sa Venere.
Pri tome sam stavio život na kocku ne samo svoj, nego i živote mojih prijatelja. Da sam bio uhvaćen bilo bi frke.
Često sam u vašoj literaturi čitao, kako se šulja, a i mnogo sam čuo o tome odkada dolazim kod vas. Ležao sam u travi i pužem naprijed u žbunje. Od mene do glasačkih kutija djelilo me je svega pedesetak metara. Studenti, radnici i raznoliki ljudi dobre volje, bili su vezani uz drveće okolo kutija. Čuvari, što me je začudilo, nisu imali šmajsere, već nekakve pederuše iz kojih se moglo vidjeti papir i brdo olovaka, a jedan je imao i nekakvu veću torbicu, valjda komp. Sigurno je bio vođa.( Ma nije, jer on nije znao kako se služi tim alatima. Sigurno neki sindikalac, ćato).
Prevalio sam možda polovicu puta, a potrošio više od pola sata. Opazim kako se sa strane nešto ljeska. Odpužem tamo, i na moje veliko veselje vidim jednu udubinu punu kamenčića koje je voda nanijela. Brzo ga natrpam po džepovima i odpužem dalje.
Sigurno se pitate zašto kamenje. Ma znate onu, ko tebe kamenom, ti njega...olovkom.., ali u datom trenutku sam procijenio da ovi nemaju muda niti za olovku, pa nek se nađe kamen.
Kad sam došao u blizinu vezanih, uhvatila me panika. Što ako oslobodim jednog i on počne bježati? Hm. Sjetim se. Na komadiću guz papira koji sam imao za svaki slučaj, napišem da svi čekaju na svojim mjestima dok ih sve ne oslobodim.., i uspjelo je. Najprije sam svima pokazao papir, razrezao donje remenje, jer gornja nisam mogao dosegnuti, a onda sam se uspravljao od bukve do bukve, stavljao ljudima kamenje u šake i oslobađao ih, uz napomenu da čekaju moj znak.
Kad je operacija "Laufer" bila gotova, bacio sam jedan kamen na drugu stranu i svi su stražari okrenuli glave, a mi smo junački nasrnuli prema kutijama. Ovi su se usrali, naravno, i štura....
Tako smo, na moje veselje, a i svekolike družine, uspjeli odraditi svoju društvenu obavezu.Ma koje veselje! Ludilo!!
E, sad postoji i druga strana medalje. Prođe dva dana mirnog spavanja, pijuckanja Babića,i stižu rezultati glasovanja. Nije me bilo strah, jer znam da je većina, ogromna većina, birala jednu opciju, a, a....,a....., na izvještaju pobijedili oni ćate što su zbrisali... Kako?
Lidija, ubit ću te kad dođeš ako mi ne daš šifre kako ovi sodonisti to uspiju.

Zato ljudi i marsovke, pamet u glavu. Razbite te šifre ovih parazita, jer manji su paraziti oni koji su visoko, od ovih vaših domaćih.Nemojte dati glas za Franju, jer vam je susjed pa će se naljutiti. Dajte glas za sebe.
Lidijice, a zašto mi baš danas dolaziš? Vidiš da sam se sav polomio od pisanja. Nemaš ni malo humanosti. Vidi se da su te iskvarili oni guzičari i prdarice iz integralnih žabokrečina.
Ajd bok...Vidimo se u nedjelju. Dolazim ja na izbore jer bo.......!


Čin 18. od 8 plus nule

srijeda, 6. svibnja 2009.

PUŠITI IL POPUŠITI, PITANJE JE SAD- Potraga za Lidijom XVII

Ajme ljudi. Ajme ljudi. Ajme ljudi i marsovke. Pokušajte bar malo zamisliti sirotog Bubača danas ujutro. Ajme ljudi! Razjebali su mi sveživotni ritual! Ajme ljudi! Onako pospan, očiju na pol koplja, dođem, kao i tridesetak godina unatrag,kupim novine, kava, cigara, lula.., ajme ljudi...! Smeće jedno, pokupi se van, vaaan! Ajme ljudi..
Ispričavam se, ispričavam...oh, da, Europa,da da, kultura...oni tamo su ipak kulturniji, pogotovo BugarOrleiučke..,..podriguju, prde, jer to je zdravo...,pivo u hektolitrima, jer to je zdravo.., vino je nepoznanica jer to mogu samo oni malko "jači".., a naše pušioničarske orleikučke hoće biti svjetski vođe, što je, nažalost, uvijek bilo prokletsvo ovog naroda. Hoće dokazati da nisu kupili svoje doktorske titule. Oni su doktori, specijalci političkog sranja.
Imamo daleko najjaču akademsku, doktorsku..i neku političku zajednicu u Europi. Doktorati, ako nisu bili kupljeni kao i vozačke kategorije, koji, ako nisu pisani ispod bukve, su pisani po nekakvim zatvorima, ako su uopće pisani, a ne prepisani.
I lijepo nam ti naši priznati akademski građani šute ko tati. Zašto? Zapljesnivili u svojoj sebičnosti, jer nemaju muda bilo što reći. Valjda im je vrijeme diktature proletarijata toliko usađeno u mozgove da ne funkcioniraju. Čuvaju se za "neka druga vremena", kada će reći svoje mišljenje. U to vrijeme naši veliki doktori, pravnici i ostala sranja drmaju na političkoj sceni. Donose uredbe koje nemaju veze sa vezom. Da previše ne nabrajam, jer je već svima poznato, nedjelja.., turizam..,... Drug, veliki doktor, dr. mr. pr.Mili naš čovik, donijet će uštedu našem jadnom zdravstvu jer Rvatine više neće pušiti, i iskorijenit će se karcinomi. Bit ćemo najzdravija kurcnacija na cijelome svijetu.
Lidijice, neću više. Došli su mi gosti. Dva prava Marsovka pičvajza, pa da te ne zamaram sa ovim sranjima, odoh ja malo odmarati oči na mladim komadima, a i uhvatio sam se ove bezvezne teme i... nema smisla. Bolje da mi se diže nešto drugo, nego tlak ( ma mislim na ove dvije dlake na glavi, a ti odmah mašti na volju..diže...diže..).
Uglavnom,od sutra, moja lula i španjolet će kuriti na nekim drugim lokacijama, jer mi je žao ovih jadnih konobara koji su stoljećima trovani " zadimljivim " proizvodima raznih proizvođača.
I samo da znaš, toliko sam ljut da uopće ne moraš dolaziti doma.
myspace layouts



Čin 16. od osam plus nule.

nedjelja, 3. svibnja 2009.

Rock me baby - Potraga za Lidijom XVI

Ljudi i marsovke! Danas vam je veeeliki dan oslobođenja Rijeke, iako mi ni danas sa pet godina života nije jasno od čega. Danas će nastati opći haos. Pokušajte zamisliti koncentraciju svih onih plinova koji su se koncetrirali u Rvaticama i Rvatinama, od fažola, koji se u obilnim količinama konzumirao prije dva dana, i stvorite sliku da svi dobrrro roknu u isto vrijeme.....uf, koji bi to rock bio. Atomska, je beba za to. To ne bi bilo "rock me baby", već roknem ti ga rok. To se i osjetilo malko u okolini Stona, pa malko duže uz vaše more Jadransko, a Panonsko se malko i podiglo , ali Rvatska kora je predebela, pa je teško izbiti na površinu.
Da vam budem iskren, da napišem još pokoju bljuvotinu prije ovog ujedinjenog prca, ona moja, ma znate već, Lidijetina, mi je šifrirano dojavila: ".molortnok dop evs ami odalV .es inirb en ilA .dog 51 az oroksu itunkor eć enitavr ,jom učabuB"...
I što da sad siroti Bubač misli?
Za 15 god. ja ću proći šestu godinu ( Venersku, naravno), Lidijetina će biti praaava babuskara, a samo želim tuuuuluuuum. Želim uživati bar malo od svega ovog tuzemaljskog.
Vi Zemljani se stalno od nekog oslobađate. OK, ima to i nekih prednosti, ali bilo bi bolje da se malo više oslobodite od samih sebe. Pogotovo vi u Rvatsku. Pustite duh, neka zaleprša u punom sjaju.
Uživajte u svemu što vas okružuje. Odjebite marionete, iako će oni reći - vi ste nas izabrali za vođe! Odlika pravog vođe je da prizna greške, a vi nažalost nemate nikakvog servisa, nemate vođu koji će vas zastupati više nego sebe samog.
Opet me sve nešto vuče da vam pomognem, ali ne smijem, i zato: LLLLIIIIIIIIIIIIIIDIJAAAAAAAAAAA!!!!!!!!
Koliko god sam skrivao onu lubanju na Marsu od tvoje praprapraprabakineprapraprabake i nezine prapra.......prabakine bake i njene bake.., ove beštije su je pronašle. Samo je sreća da još ne mogu doputovati do tamo, a u međuvremenu ću ja malo skoknuti i pretvoriti je u kamen, i bit će tako razočarani kad dođu. Pitaš me zašto to radim. E, draga moja beštijo, niste još sposobni u evolucijskom crvu, da prihvatite istinu.
Eto, da ne bih previše udavio, idem pošteno roknuti par puta, ali u teglicu, a onda, kad bude kolektivno, kad to pustim..., mama mia, podići ćemo decibele barem za 20 %..
Lidijice moja mala, o Lidijetino. Roknuo jesam, ali samo malo. Ipak su mi pukle ove karirane hlače, a samo zato što sam stavio upaljač, pa su svi konci popucali. Malo nas je al smo govna...
Pusa, jezik, sa jezičinom...

Čin 16. od 8 plus nule

petak, 1. svibnja 2009.

Rođendanska čestitka

layouts myspace


"DOGODILO SE" DA MOJA DRAGA PRIJATELJICA ZA PAR SATI (2.MAJA) IMA ROĐENDAN,
E PA SRETNO TI BILO uz pjesmu frontmana grupe Talking headsa..pusa, jezik, bez jezika