LJUBAVNA MOLITVA- POTRAGA ZA LIDIJOM XIII

Ovog popdneva dvorište je, kao i obično, bilo mirno i tiho, i sve je bilo na svojem mjestu. Ipak, možda je bilo čak i nešto mirnije i tiše nego obično. Veoma razgovjetno sam mogao čuti kristalno jasnu, čistu glazbenu poeziju, kao da ljudi zadržavaju dah, čekajući da se našto dogodi. Ili je netko radio na stvaranju nekakve varke.Veoma je moguće da se događa ovo drugo..Kod nas na Veneri kažu.."laže selo, lažu ljudi", a možda i griješim..?..., a možda su većina ljudi, pri kraju korizme, odrapili svoje i jedva čekaju da se nažderu jaja, simbolike nastanka, pa se pripremaju, samo jače, i koncentriraju slično onome prije molitve.

Mi sa Venere kažemo, moliti znači stvarati prazninu, na nekoliko minuta zaboraviti svijet, tako da možeš misliti na Boga. Ne možeš istodobno misliti na Boga i na svakodnevne probleme, baš kao što odjednom ne možeš ići u dva smjera. Ako i uspiješ u tome, ne stižeš nigdje, ili bar ne tamo gdje si namjeravao.

Tako vam ja stalno mislim o mojoj jedinoj babuskari Lidiji, kako me maltretira, i kako je mrzim do pakla i nazad, i zbog toga će moje molitve biti usmjerene prema stavljanju glavurde na svoje mjesto. Neće jedna tuzemaljska smrtnica, zajebajati Bubimirka, a ne, ne..

Ovog, posebno čarobnog popodneva, stalno mi se uplitaju nekakve misli, tradicije, milicije, CIe, DIe,ali je sam Bubimir, beštija sa Venere, koji obožava crve, pauke, gliste ( ali ne iz guz..rit..trkuš..tur..prdar...), i neću dozvoliti nikome da me zajebaje. Volim ovaj svijet, jer je malko nalik na moj, ali ne mogu, nikako, shvatiti kako podnosite ove guzpapire koji brišu guzice na Vlasti. Prave se totalno blesavi, a izabrali ste ih za vođe kao izuzetno "pametne". Hoće li nešto napraviti, a da bude primjereno vama smrtnicima? Hoće li turistima dozvoliti da potroše koju kunu nedjeljom...neće, prave se blesavi.., to ne postoji..Hoće li mojim prijateljima orleiučkama dati osam kvadrati mora..,hoće, jer već pripremaju priču.. (Neću više o njima jer to ne zavređuju. Sad ću o ljubavi.).

Doprlo je do mene, o milostiva Lidijetino, da je u davnim, odavno prošlim vremenima, jedan paun živio sa svojom ženom na morskoj obali. Mjesto je bilo prenapučeno komarcima i svim vrstama divljih mirisa, ribe, školjke, kanalizacije...
Zbog toga su paun i paunica morali noćiti zabuksani u svojim carskim odajama. I nisu prestajali to raditi sve dok u njima nije narastao strah, pa su potražili neko drugo mjesto gdje su mogli živjeti. U toj su potrazi naišli na oazu jednako bogatu mirisima, ali ugodnima..(nafta, prci,trulež, smrdljiva riba..), i tu su se skrasili, jeli voće, pili klor..,uživali.
Beštija je dala otkaz u onim nekim integralnim zajebancijama, i puna ljubavi, prepustila se širenju nozdrva, upijajući sve što su životne rijeke donosile..

A On, postao je još osjećajniji, draži, mirniji i redovno je imao stolicu iliti govna, svako jutro...

Čin 13. od osam plus nule