JESI LI STARA DUŠA

  Eto me dragi prijatelji nakon podužeg vremena, PROMJENIO SAM SE, na žalost, drugi su me promijenili ali stvari moraju ići svojim tokom u ovom dijelu svemira, kao i drugdje. Venera polako ide u klinac, a na Planeti Zemlji nisu stvari baš najbolje.
  Napisat ću vam jedan postić o mom životu na Zemlji. Post o ljudima koji su stari od kada je svijeta i vjeka, a vi shvatite kako tko može.

  Ako se tvoj pogled razlikuje od većine stavova ljudi i ne zanimaju te svjetovni uspjesi, postignuća, već osobnost i duhovnost, mudri ste, možete manipulirati ljudima, možda sam pomalo i usamljen i drugima čudan a znam samo jedno, SAMOSTALAN SAM, slijedim samo svoje srce koje prilično često krvari, a ne ono što drugi misle, pa i oni najbliži. Ja sam ono što se naziva "STARA DUŠA", osoba koja je životima i životima na ovom svijetu.
  Prepoznajem se i posjedujem te karakteristike i znam da sam stara i iskusna duša, prilično mudrija, iskusnija i zrelija od većine drugih.
  Znam da je na meni zadatak, nimalo lak, da pomažem " mlađim" dušama.

  Ja sam u prijašnjim životima doživio i iskusio puno toga, ne zanimaju me interesi i podvizi drugih vršnjaka i zato nemam prisnih prijateljskih kontakata osim što sam pokušavao ostvariti sa svojom ženom. Djecu obožavam kao što ću i njihovu djecu.
  Ali radije sam sam u svim odnosima prema drugima osim familije.

  Možda zvuči pomalo glupo ali staru dušu privlači dublja, skrivena strana života. Znao sam oduvijek da znanje, pravo znanje, je moć, da mudrost donosi sreću i da istina oslobađa. Ako Vas inače zanima rivalstvo među prijateljima, mene ne. Mene ne zanimaju ni popularni trendovi, ne zanima me rivalstvo ni ogovaranja. JEBE MI SE ŽIVO za to, radije ih brišem jer to nisu prijatelji.

  Emotivne stare duše su izuzetno nježne i senzibilne te duhovno usmjerene. Ne zanima ih ego i njegov rast iako im drugi pripisuju ogroman ego da bi priklili i opravdali svoj. Veoma drže i usmjeravaju pažnju na dodire prstiju, tjela, pogleda.....
  Zato se stare duše radije priklanjaju prosvjetljenju, ljubavi i miru. Takav mi se interes čini puno mudriji i korisniji.
  Stalno razmišljam o prolaznosti života ali i o prolaznosti svega što me okružuje. Zato sam oprezan i često suzdržan jer mlađe duše ipak to malo kasnije shvaćaju pa te iscrpljuju. Jako puno razmišljam o svemu i svačem. Mogu i imama snagu razmišljati o svojim djelima , a poteza drugih puno naučim. U srcu se osjećam zrelo, najprije zbog misaone prirode, a onda zbog tihog promatranja ljudi i okoline.
  Bavim se malim i neprimjetnim detaljima, "Ptičja perspektiva" reču. Puno mi više znači pronaći moj smisao u ovom životu po kojem hodam korak po korak, a kad se nađem ne gubim nadu i gledam ga samo kao prepreku.  Svjestan sam ta životni put ne može biti ravan i gladak, a zbog mirnog pogleda na život ne dramatiziram, boli ali sam miran.

  Pričam ali najbliži ne čuju.....

  Nije pravilo, ali starija duša ( većina) pokazuje zrelost već u ranim godinama života. Za djecu koja su starije duše obično reču da su prezreli za svoje godine ( indigo djeca ). Po svom načinu života se razlikuju od ostale djece.Dosadno im je u školi,u kući se odupiru ako naredbe nemaju smisla. Ja sam na sreću imao roditelje gdje je svaka naredba imala smisla. Stara sam duša a i moji su bili stare duše i sve je savršeno funkcioniralo.

  Ovo naravno ne znači da me svako jutro bole zglobovi ili leđa ili zubi ali je istina da na svojim ramenima osjećam težinu i sve probleme ovog svijeta i postojanja.
  Ponekad sam prezasićen površnih ljudi, osjećam nemir i mentalni umor. Jedini ljek je napuniti baterije i pomoći drugima onoliko koliko mogu ili žele prihvatiti.
  Svi me slušaju, a jedino osoba do koje mi je jedino stalo neće, ne može, ne želi ali to je sudbina. sve je unaprijed zapisano........

Ja u miru svi u Bubimiru

Lidijetina je stvorena-potraga za Lidijom XX

Navodno sam se služio pomadom otrovnih zmija i poticao ženska najosjetljivija mjestašca , ali se i kleo da nemam drugih pomagala od onih kojima me je Venerijanska Božica obdarila. Umirući od smijeha, govorio sam:>>To je čista ljubav.<< Bila su to vremena kad je i među Marsovkama Bog hodao. A onda sretoh nju. Femme fatale, iliti Lidijetinu. Smatrao sam da me samo užas može navesti na toliku poniznost.
- Te se stvari- rekla mi je -mogu činiti samo iz ljubavi.
Nisam zbog svojih ljubavničkih vrlina koliko zbog svoje osobne umiljatosti postao jedan od najcjenjenijih bračnih gostiju. Prdio sam. Podrigivao, zabavljao, smijao. Mijenjao izgled.., a u najžešćim trenucima svoje tuge običavao se zatvoriti kako bi čitao stihove i plačljive romane u sparnoj sobici. Snovi su ostavljali gnijezda tamnih lastavica, pratili cmokanje, lepetanje krilima u mrtvilu osobnih promišljanja.
Mnogo godina poslije, kad se nastojim prisjetiti kakva je doista Lidijica bila, idealizirana pjesničkom alkemijom, ne mogu se odvojiti od srceparajućih sutona tog razdoblja. Svakojaka glazba pomagala mi je da vidim kako joj tunika leluja na lahoru pjesama. Prisjela mi je slast, iz vlastite gluposti, jer mi se mistična glazba činila toliko bezopasnom u usporedbi sa mojim duševnim stanjem, pa sam je pokušao zamjeniti vapajima moje duše i ono malo tijela što je još ostalo. Ipak, trebao sam i dalje ostati privržen gudačkim glazbenim pomagalima, jer moji vapaji proizvode drugačije frekvencije od tuzemaljskih. Ako se i vide, onda su ili neshvatljivi, ili preshvatljivi, a oni su samo u sredini..,normalni.
Sigurno se mnogi zapitaju zašto stalno tražim Lidiju?...Nema je. Teško da će je ikada više i biti. Politika ju je preusmjerila, a za nošenje sa demokracijom treba biti mnogo jače od hrvanja sa bezopasnim Bubimirom koji laprda o diktaturi, a svekoliki puk upravlja.
Ipak, veoma je teško, tako ranjiv kao što je Lidijica, plivati mađu ljudskim pohlepama, dvoličnostima, krvi, iskorištavanjima, podmetanjima...
Pljusak je prestao naglo kao što se i spustio. Vraćam glavurde na svoja prava mjesta. Valjda će to biti pravi carski rez, jer vidim da postoji šansa sobzirom da svi nešto carski režu.
Ova jubilarna XX-a potraga inspirirana je rashlađenjem, kišom, a molim vas da mi i nahranite ovu beštiju od pantigane..,tatrane. (Ima se o ovim potragama još puno srati, ali..ima dana za megdana), pusa, jezik, bez jezika

P.S. Znao sam da će se veličanstveno za mene udati, a ja koji sam je najviše volio i zauvijek ću je voljeti, a neću imati pravo ni umrijeti za nju..., sol, papar, ulje (maslinovo )...

ERO - tika sa ovoga svijeta

Proveo sam posljednih nekoliko dana sa kazalištarcima, izuzetno ugodnih, dakako. Razmjenjujući svakolike misli, ideje i ostala sranja, stalno mi je kroz ovaj mali mozak čeprkala, skakutala i bockala misao našeg Era i ona uvriježena početna rečenica..."Na guvnu bogatog seljaka Marka, djevojke komušaju kukuruz i serkaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula".. I dok je Đula-Jadranka tako serkala probudi Ivu, koji sklizne sa plasta, kao da je pao sa neba. Praznovjerne žene mu i povjeruju kada kaže: Ja sam Ero sa ovoga svijeta! Ivo, ostavši nasamo sa Jadrankođulom, izjavi djevojci da joj ga je narod izabrao za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak (fuj), naiđe sam gazda i goni Ivu, odbivši primiti jednog odrpanca na konak. No i Domavina je čula za mladića sa ovog svijeta, pa, kad Markica ode, ispituje Eru o svim pokojnicima, a kad je čula da su joj prvi pokojnici predbacili što se preudala, a za dušu im nikad ništa ne daruje, da je uz to i prazna džepa, ona u grižnji savjesti uruči Ivi- Eri punu čarapu kuna, misliocu nek se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za kune, on odmah prikupi momke i daje se u potjeru za Ivom.

II. čin
U mlinu. Misa, mlinar, melje i veselo pjeva sve dok ne navale žene. Svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi, a kad se pojavi Domavina sa Jadrankođulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa.Djevojka jadikuje zbog svoje zle kobi. Misan Crikva je tješi i ona odlazi sa ženama. No, evo Ive, koji bježi pred potjerom. Misa ga sklanja, a mladić se preruši u Misinog pomoćnika. Dočeka Ivo potjeru, i u najvećoj buci zbori: da, vidio je lupeža kako je maločas zbrisao prema planinama u zaleđu. Potjera ode pješice. Dolazi Jadrankađula i on joj, na njeno predbacivanje što je uzeo kune, kaže da je to samo šala i nagovori je da pođe s njim. Odjahali su na Markovu konju.

III. čin
Na sajmu. Gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Domavina. Svadjaju se što joj Marko ne da kune da nešto kupi. Nailazi Misa i priča da se Jadranka zapravo udala za bogatog mladića iz susjednog sela i da sretno žive. Jadranka čezne za ocem, ali Ivo neće doći dok ga Marko i Domavina ne pozovu. Ovi to i učine. Kad se Jadranka i Ivo pojave u svečanoj odori, narod ih veselo dočeka, i sve se razjašnjava. Po majčinom naputku, Ivo je odglumio siromaška i tražio sebi djevojku, jer koja ga takvog zavoli, bit će mu dobra žena. I on je , evo, voljan vratiti i konja i kune, ali traži blagoslov. Marko i Domavina to rado učine, pa počinje opće veselje, koje se završava velikim kolom.

O siroti Begoviću, što si morao, još tako davno, davati naputke ovom sirotom puku, da prevarama i krađama dođu do žene i novca. Vidiš li što si učinio. A dragi moj Jakove, šteta je ovako dobre glazbe. Baš ste ga zakuhali i pokvarili svih. Znam, znam da nisi ti kriv što Gotovčevi sniju pornjavu, ali si im u nasljeđe trebao ostaviti barem malo glazbene kulture.

Vidjeli ste siđoh odozgora
iz krajeva što su iznad gora
sa oblaka, s mjeseca, sa zvijezda
s Božjeg hora, s anđeoskih gnijezda
gdje Ilija svoja kola gura
gdje sve vrvi od božjih pandura
da sve redu raju ne ometa
ja sam Ero sa onoga svijeta

(malo ležernog štiva, za ove vruće dane, jer mi smo svi na svijetu onome, baš kao i na ovome. jedan bi rado pio, drugi bi da kocka, a trećega želja za ljubavi bocka...pusa, jezik, bez jezika)

Politički turizam by Rvatska

Oj narode, narode, evo tebi slobodeee..oj narode, narode...!! Baš mi je nekako lijepo u ovo kišno jutro.Ljeto je. Sve je u ljeti puuuno ljepše. Ljubavi, iliti sex, priroda, šume-more, rijeke-gore. Iskreno sam htio reći - u govnima ste do grla, i svjesni ste te činjenice, ali čim se pojavi sunce, lako zaboravite na sve probleme. Međutim, veliki savjetnici su ovaj put zaboravili na vremensku prognozu, i kiša ih, svakodnevno, ubija u mozak. Sunca nigdje, a postavili su "velike" promjene na državnoj razini. Zajebali su. Kriva procjena ljeta, sunca, ljubavi... Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više .. dugujete, vođa vam zbisao i sad virka kao miš iz posija, lokalno sve same crne kronike, od ubojstva, preko umorstva, do razbojstva, slučajnih smrti, paleži, pljački dućana, trafika,mjenjačnica, kladionica, pljački državnih mafioza koji to rade malo suptilnije....,i da ne nabrajam dalje jer vam vaše malo srce ne bi izdržalo toliku napast.
A u Saboru cvjetaju ruže. Prije bih rekao krizanteme. Sve se pretvorilo u srebro, pa čak i one zlatne instalacije izgledaju srebrno. Još uvijek je u Rvatskoj sve idealno ( tako govore...). Jeste u maloj krizi, ali brzo ćete izići iz nje. Ove godine ćete je ustanoviti, iduće slijedi stabilizacija, onda izlazak, a 2012. ......smak svijeta...,hahaha, kako dobro...
ADZ-ovce, ovce, i ovaj put podigla na noge nova himna, jer ona državna Lipa, za njih nije dovoljna. Moraju imati još jednu u pričuvi, pa nek se zna tko je tko među vama. Čak su javno u provjerenim nabrajanjima vaših predivnih krajolika izbrisali Hrvatsko Primorje i Gorski Kotar, ali su se malko i zajebali u procjeni, jer i tu je Rvatska. Ma dobro, tu su iskopane i prve Rvatske pisane riječi, ali njih pismenost zabrinjava. Plaše se pismenosti. Isto tako znam da i ljude na tim područjima zaboli kita za to, jer postojali su davno prije ADZ ovaca, a postojat će i dalje.
Budući da sam na Veneri, i pratim događanja kod vas ovih dana, bio sam uvjeren da ih neću prokomentirati na blogu, ali su mi napravili takvu žgaravicu ( pogotovo nakon jučerašnjeg druženja u Saboru), da sam bio prisiljen nabaciti nekoliko misli prije nego odem povraćati u školjku, jer mi imamo prirodne školjke za rigotine. Sve čista ekologija. A i ona Lidijetina mi naredila da se malo javim.
Toliko za sada..., pusa,jezik , bezzzzz jezika..!

Kućni ljubimac

Dragi moji blogeri , a još draže bljogerice. Od kako me Lidijetina napustila nastao je kaos u kući. Nema ručka, nema večere, nema čistih čarapa, nema mjesta u perilici, nema mjesta u sudoperu, ničeg nema, a sve to i ne bi bilo tako strašno da mi skoro nije krepala moja pantigana. Zbog toga sam je ubacio u uvu škatulu, pa vas lijepo molim da je ponekad, kad dođete u posjetu nahranite klikajući. Samo pazite da poslije obilate ishrane napravi i malo tjelovježbe na vrtuljku. Kad mu dopizdi, a uostalom vidjet ćete, on svih odjebe. Čak, ako budete aktivni, bilo bi lijepo i da mu preporučite ime. Do sad se odazivao na ime „kanta za smeće“...Zahvaljujem vam unaprije na iskazanoj brizi i razumijevanju. Uz drugarski pozdrav, iliti uz dužno štovanje Vaš Bubimir. Ja u miru, svi u Bubimiru.

Dan poslije rodjendana

Joj, joj.., podriguje mi se cijeli dan. Pobrkale mi se sve gliste, iliti oblići, u ovom jadnom , beskrajno dubokom trbuhu. Žohari u transu, zaključani u malom mozgu, a krpelji cvrče na olinjalom mozgu stare smrče. Oči tražim po selu i bližoj okolini, ali kad ih nanjušim onako smrdljive opet zbrišu u najbližu rupetinu. Ništa ne vidim, i ne čujem, i ne čujem i ne vidim. Samo njušim smrad mesa, pokvarenog, izdimljenog, još neprovarenog, smrdljivog blejavca. Sva je sreća da se bivša Lidijetina dobrano opskrbila raznim sokovima, vitaminima, ampulicama i drugim sranjima pa pripomaže ublažiti ovaj čemar i jad.
Podrigujem gore nego ovi kreštavi galebi koji cijeli dan oblijeću okolo kuće ne bi li pronašli još poneku strvinu, zgutali je, ali lako njima kad je odmah poseru i gadjaju slučajne prolaznike, a ovi pak skaču od sreće, i odmah idu odigrati loto. Stvarno ste čudni vi Zemljani. I u govnima nadjete sreću.
Uz pripomoć trećeg oka i malo sreće, na vidno mjesto sam istaknuo cijenjenu pristupnicu u BbR-u, te još jednom zahvaljujem svim dragim ljudima na čestitkama ( bilo virtualnim, bilo osobnim).
Lidijetina je, prije nego je opet zbrisala, poduzela sve hvale vrijedne radnje da me osposobi za daljnje funkcioniranje..., oprala mi plavo-bijelu monduru, počešljala mi kosu, a čak mi je dala i pusicu u obraz...,fuuj, fuuuuuuuuuuuuuj, ali oprostit ću joj ovaj put.
Volio bih da sam ponekog od vas uvrijedio, ispljuvao, ili nešto slično, ali vidim da nisam baš bio u formi. Čak ni Orleiučke, Kanadere..., i druge slične pajdaše nisam ni spomenuo, a to mi nikako ne sjeda u ovo malo kaljuže. Jedino vidim da sam stalno prozivao neke Babiće, Bebiće..., koji su me, očito, očarali svojom ljepotom.
Toliko od mene za ovaj put, jer mi tipkovnica nekako čudno svjetluca, a moram i dobrano razmišljati što ću sa novom Lidijetinom ( ili starom)?

Potraga za novom LIDIJOM 2.

S obzirom da se natječaj bliži kraju a odaziv je više nego zadovoljavajući, pa je teško odlučiti se za najbolju buduću Lidijicu, produžujem natječaj do 27.06. i nadopunjujem ga sviježim materijalom.

Ove su na Testiranju!

Potraga za novom LIDIJOM 1.

A joj, joj, joj, koliki je moj, od cipele broj? Već ste mislili da je ovi prdonja izbrisan sa lica i naličja lijepe , naše, vaše, nadigraše,snaše i ... Ma niste vi u Rvatsku Orleiučke pa da tek tako izbrišete nešto malo desetaka tisuća ljudskog mesa. A ne, ne. Tu sam ja i moram svečano objaviti da unosim određene promjene u ovaj blog. Ona marsovka mi je došla na vrh..živaca i odlučio sam da je neću više tražiti. Puna mi je pipa, iako je lipa, si mi lipa..Neću više da znam za ovu staru, ofucanu beštiju od Lidije.
Već mi je dosta maltretiranja. Kako god podrignem njoj nije dobro. Kako god prdnem, nije dobro. Kako god serem, nije dobro, a budaletina neće ni da mi se javi. Ustvari, hoće, hoće kad njoj odgovara.
Čujte i počujte. Potjerala me neki dan da ofarbam sobu. Ajd dobro. Vrag ode na put. Ajd dobro.Meni odpadne pola drekavog plafon. Ajd dobro. Bubač se najebe, pomelta, izravna, ofarba, ko novi. SUPER! Dođe vrag marsovski: - sory, ja tu niš ne vidim..
Pa normalno da ne vidiš kad je sve profesionalno ispljuvano.
-Bubaču moj, nisi ti niš dela.
-Dobro, nisam i neću...
-Još ni sliku nisi završija?
-Što te boli kita od ..to je moja slika i točka, a neću je nikad ni završit ako rečen.
-Da li ti mene maraš?
-Ne, i neću!
-Odavat ću ti sve Kanaderove i ine tajne.
-Ne, i neću!
-Oćeš me još iskat..?
-Ne, i neću!
I tako vam ja, prijatelji moji, svečano obznanjujem da tražim novu Lidiju. Uvjeti su vrlo jednostavni. Ne smije srati previše ( može u školjku, ali ne jezikom). Ne smije biti u klimaksu ( dobro, može malo), ne smije biti veća od metar i devedeset,mora imati lipe zube i ne smije se baviti politikom.
Ovim putem pozivam sve zainteresirane da se lipo jave Bubaču, a drage blogere neka me preporuče kao vrlo atraktivnoprostosloženu partiju. Svečano obećajem da se neću mješati u žensku lipotu, već u oni duh pokriven plahtom. Također, obećajem da neću slijedećih osam dana spominjati ni Kerumislave, Kanadislave, Bandislave i ine islave.
Nakon ovog otvorenog natječaja javno ću objaviti rezultate sa ocjenom od jedan pa dalje. Da vas vidim ko ima muda mirisati Bubačeve smrdljive noge. (Uf, moram podhitno u kadu).
Nemojte mi zamjerit, ali mi seljaci smo se dobrano nadelali u Zagrebu sa ovim traktorima, pa smo se malko i preznojili, jer traktori su ipak spori.....

Lidijetina 1.

Kurvini sinovi

Iza prozora, zida, nemirnog sna, osjećam njihove sjene, gledam kako kroz zidove plešu..kurvini sinovi. Bubač, zatvori gubicu, nije vrijedno za nas, istresi gorčinu do kraja. Na strateškim mjestima njihovi ljudi..kurvini sinovi. Lutke od krvi, bez trunke ideje..., ubice na cesti.., kurčevi sinovi. Loša noć, bježim iz grada..., kurvini sinovi... Idem daleko, ne želim više da se sjećam..., kurvini sinovi..

Čin neki od osam plus nule

BUBIMIR ZA ŽUPANA- potraga za Lidijom XIX

Aloha narode. Tu sam. Isprika u kratkim crtama..
Vraćao se vaš Venerijanc prije izvjesnog vremena, ali nastala frka u raketi. Tako sam dobro roknuo da je ona sirota od kobilota malo skrenuo sa predviđene rute ( zbog čega je kasnije od pilotića dobio takvu pljusčetinu da se sve prašilo), i upadosmo u neku međuzvjezanu crvotočinu. Pa dok su pronašli izlaz, obišli smo nekoliko galaksija, ali opet su zajebnuli stvar, te smo se vratili natrag na Veneru. To putovanje je bilo nadasve nenadjebivo. Izgubio sam desno oko. Zgazile su ga ostale beštije i sad mi je nekako prizmasti, pomućeni vid. A dok sam šlatao jednu marsovku, slomila mi je ruku i nogu. Ma dobro, nije to ništa za mene, ali je nastao problem jer sam nogu prilijepio na mjesto ruke i nisam nikako mogao kopati nos, jer ja to uvijek radim lijevom rukom, a nozdrve mi nisu tako široke da ugoste moju skromnu nožetinu.
Sve u svemu, nije mi previše žao zbog tog povratka jer na Veneri nisu tako pasje vrućine kao kod vas, a možda zbog toga što smo sve pse popapali. I komadi su pravi ,jedino što iscrpljuju, jer ih ima nekoliko desetaka puta više od nas. Uf, koliko cica i guzica..!
Kad sam prespojio (ukrao )vaše internetske signale, malko sam pratio te vaše izbore. Kako dobro!! To mi je bila glavna preokupacija. Čak mi ni sex nije bio interesantan, a i zanemario sam sve kućne ljubimce. Iskreno, bili su manje zanimljivi od ovih vaših žohara.
Pa, kako me je sve to odlično zabavljalo, trkom sam došao natrag među vas. Sigurno se pitate kog ću vraga tu?
Stvari vam stoje ovako i nikako drugačije...Priupitao sam moju Lidijicu da li se ja mogu kandidirati za nekog Župana? Pa naravno Bubač, što ne bi mogao.., samo podnesi ovaj, onaj, pa ovaj, pa onaj..,zahtjev i bit ćeš sigurno izabran. Tvoji će pobjediti. Lidijice draga, koji "tvoji"? Koji "vaši" će izgubiti? Što vi niste jedan narod?
Ma dobro..
Sredio ja svu papirologiju u roku odmah..Kaandidaaturaaa..., uraaa! A onda zajeb. Izgleda da nisam smio vrisnuti "ura", jer mi je odmah sinoć pristigla depeša od urara da se ja ne smijem kandidirati jerbo dijaspora to ne može (ako ne vjerujete ,faksimil je kod mene u arhivi). Nazovem ga odmah. Alo, alo..pa kako?, a možemo glasovati?. "Naravno, možete glasovati, a ne možete biti izabrani, ako ja to ne dozvolim, kaže beštija..
E, Lidijetino, opet si me u govna uputila.
Valjda sam trebao vrisnuti ARU,ARU, pa da čovjek vidi da i ja mogu ponavljati kao papiga? ARU! ARU! ARU! Mrš, mrš! URRRRAAAAAAAAAAAAA!
Ali, što ćete. Nisam baš raspoložen za nekakve revolucije, a i dosta mi je ove u želucu, jer je kod vas takva sparina. Najiskrenije mi je žao što ovaj put nećete imati prilike dati svoj VELIKI glas za Vašeg kerumog, šenulog Bubača.

E Lidija, Lidija, odgrist ću ti nos!


Čin 19. od 8 plus nule

Izaberimo prave komade- Potraga za Lidijom XVIII

Malo me nema. Skoknuo Bubač do Venere, ali mi nije veliki gušt, jer ovdje je prdenje sasvim obična stvar. Bljak. Zbog toga svakodnevno pratim što se događa u Rvacku. Baš je interesantno..
Ukratko ću vam ispričati moje dogodovštine kad sam posljedni put glasovao na izborima.
Meni se Rvatska omilila, i to sam htio i dokazati, ako je moguće, činom, kod kojeg sam stavio moj život na kocku, jer sam morao falsificirati dokumente, budući sam, kao što vam je i poznato, sa Venere.
Pri tome sam stavio život na kocku ne samo svoj, nego i živote mojih prijatelja. Da sam bio uhvaćen bilo bi frke.
Često sam u vašoj literaturi čitao, kako se šulja, a i mnogo sam čuo o tome odkada dolazim kod vas. Ležao sam u travi i pužem naprijed u žbunje. Od mene do glasačkih kutija djelilo me je svega pedesetak metara. Studenti, radnici i raznoliki ljudi dobre volje, bili su vezani uz drveće okolo kutija. Čuvari, što me je začudilo, nisu imali šmajsere, već nekakve pederuše iz kojih se moglo vidjeti papir i brdo olovaka, a jedan je imao i nekakvu veću torbicu, valjda komp. Sigurno je bio vođa.( Ma nije, jer on nije znao kako se služi tim alatima. Sigurno neki sindikalac, ćato).
Prevalio sam možda polovicu puta, a potrošio više od pola sata. Opazim kako se sa strane nešto ljeska. Odpužem tamo, i na moje veliko veselje vidim jednu udubinu punu kamenčića koje je voda nanijela. Brzo ga natrpam po džepovima i odpužem dalje.
Sigurno se pitate zašto kamenje. Ma znate onu, ko tebe kamenom, ti njega...olovkom.., ali u datom trenutku sam procijenio da ovi nemaju muda niti za olovku, pa nek se nađe kamen.
Kad sam došao u blizinu vezanih, uhvatila me panika. Što ako oslobodim jednog i on počne bježati? Hm. Sjetim se. Na komadiću guz papira koji sam imao za svaki slučaj, napišem da svi čekaju na svojim mjestima dok ih sve ne oslobodim.., i uspjelo je. Najprije sam svima pokazao papir, razrezao donje remenje, jer gornja nisam mogao dosegnuti, a onda sam se uspravljao od bukve do bukve, stavljao ljudima kamenje u šake i oslobađao ih, uz napomenu da čekaju moj znak.
Kad je operacija "Laufer" bila gotova, bacio sam jedan kamen na drugu stranu i svi su stražari okrenuli glave, a mi smo junački nasrnuli prema kutijama. Ovi su se usrali, naravno, i štura....
Tako smo, na moje veselje, a i svekolike družine, uspjeli odraditi svoju društvenu obavezu.Ma koje veselje! Ludilo!!
E, sad postoji i druga strana medalje. Prođe dva dana mirnog spavanja, pijuckanja Babića,i stižu rezultati glasovanja. Nije me bilo strah, jer znam da je većina, ogromna većina, birala jednu opciju, a, a....,a....., na izvještaju pobijedili oni ćate što su zbrisali... Kako?
Lidija, ubit ću te kad dođeš ako mi ne daš šifre kako ovi sodonisti to uspiju.

Zato ljudi i marsovke, pamet u glavu. Razbite te šifre ovih parazita, jer manji su paraziti oni koji su visoko, od ovih vaših domaćih.Nemojte dati glas za Franju, jer vam je susjed pa će se naljutiti. Dajte glas za sebe.
Lidijice, a zašto mi baš danas dolaziš? Vidiš da sam se sav polomio od pisanja. Nemaš ni malo humanosti. Vidi se da su te iskvarili oni guzičari i prdarice iz integralnih žabokrečina.
Ajd bok...Vidimo se u nedjelju. Dolazim ja na izbore jer bo.......!


Čin 18. od 8 plus nule

PUŠITI IL POPUŠITI, PITANJE JE SAD- Potraga za Lidijom XVII

Ajme ljudi. Ajme ljudi. Ajme ljudi i marsovke. Pokušajte bar malo zamisliti sirotog Bubača danas ujutro. Ajme ljudi! Razjebali su mi sveživotni ritual! Ajme ljudi! Onako pospan, očiju na pol koplja, dođem, kao i tridesetak godina unatrag,kupim novine, kava, cigara, lula.., ajme ljudi...! Smeće jedno, pokupi se van, vaaan! Ajme ljudi..
Ispričavam se, ispričavam...oh, da, Europa,da da, kultura...oni tamo su ipak kulturniji, pogotovo BugarOrleiučke..,..podriguju, prde, jer to je zdravo...,pivo u hektolitrima, jer to je zdravo.., vino je nepoznanica jer to mogu samo oni malko "jači".., a naše pušioničarske orleikučke hoće biti svjetski vođe, što je, nažalost, uvijek bilo prokletsvo ovog naroda. Hoće dokazati da nisu kupili svoje doktorske titule. Oni su doktori, specijalci političkog sranja.
Imamo daleko najjaču akademsku, doktorsku..i neku političku zajednicu u Europi. Doktorati, ako nisu bili kupljeni kao i vozačke kategorije, koji, ako nisu pisani ispod bukve, su pisani po nekakvim zatvorima, ako su uopće pisani, a ne prepisani.
I lijepo nam ti naši priznati akademski građani šute ko tati. Zašto? Zapljesnivili u svojoj sebičnosti, jer nemaju muda bilo što reći. Valjda im je vrijeme diktature proletarijata toliko usađeno u mozgove da ne funkcioniraju. Čuvaju se za "neka druga vremena", kada će reći svoje mišljenje. U to vrijeme naši veliki doktori, pravnici i ostala sranja drmaju na političkoj sceni. Donose uredbe koje nemaju veze sa vezom. Da previše ne nabrajam, jer je već svima poznato, nedjelja.., turizam..,... Drug, veliki doktor, dr. mr. pr.Mili naš čovik, donijet će uštedu našem jadnom zdravstvu jer Rvatine više neće pušiti, i iskorijenit će se karcinomi. Bit ćemo najzdravija kurcnacija na cijelome svijetu.
Lidijice, neću više. Došli su mi gosti. Dva prava Marsovka pičvajza, pa da te ne zamaram sa ovim sranjima, odoh ja malo odmarati oči na mladim komadima, a i uhvatio sam se ove bezvezne teme i... nema smisla. Bolje da mi se diže nešto drugo, nego tlak ( ma mislim na ove dvije dlake na glavi, a ti odmah mašti na volju..diže...diže..).
Uglavnom,od sutra, moja lula i španjolet će kuriti na nekim drugim lokacijama, jer mi je žao ovih jadnih konobara koji su stoljećima trovani " zadimljivim " proizvodima raznih proizvođača.
I samo da znaš, toliko sam ljut da uopće ne moraš dolaziti doma.

Čin 16. od osam plus nule.

Rock me baby - Potraga za Lidijom XVI

Ljudi i marsovke! Danas vam je veeeliki dan oslobođenja Rijeke, iako mi ni danas sa pet godina života nije jasno od čega. Danas će nastati opći haos. Pokušajte zamisliti koncentraciju svih onih plinova koji su se koncetrirali u Rvaticama i Rvatinama, od fažola, koji se u obilnim količinama konzumirao prije dva dana, i stvorite sliku da svi dobrrro roknu u isto vrijeme.....uf, koji bi to rock bio. Atomska, je beba za to. To ne bi bilo "rock me baby", već roknem ti ga rok. To se i osjetilo malko u okolini Stona, pa malko duže uz vaše more Jadransko, a Panonsko se malko i podiglo , ali Rvatska kora je predebela, pa je teško izbiti na površinu.
Da vam budem iskren, da napišem još pokoju bljuvotinu prije ovog ujedinjenog prca, ona moja, ma znate već, Lidijetina, mi je šifrirano dojavila: ".molortnok dop evs ami odalV .es inirb en ilA .dog 51 az oroksu itunkor eć enitavr ,jom učabuB"...
I što da sad siroti Bubač misli?
Za 15 god. ja ću proći šestu godinu ( Venersku, naravno), Lidijetina će biti praaava babuskara, a samo želim tuuuuluuuum. Želim uživati bar malo od svega ovog tuzemaljskog.
Vi Zemljani se stalno od nekog oslobađate. OK, ima to i nekih prednosti, ali bilo bi bolje da se malo više oslobodite od samih sebe. Pogotovo vi u Rvatsku. Pustite duh, neka zaleprša u punom sjaju.
Uživajte u svemu što vas okružuje. Odjebite marionete, iako će oni reći - vi ste nas izabrali za vođe! Odlika pravog vođe je da prizna greške, a vi nažalost nemate nikakvog servisa, nemate vođu koji će vas zastupati više nego sebe samog.
Opet me sve nešto vuče da vam pomognem, ali ne smijem, i zato: LLLLIIIIIIIIIIIIIIDIJAAAAAAAAAAA!!!!!!!!
Koliko god sam skrivao onu lubanju na Marsu od tvoje praprapraprabakineprapraprabake i nezine prapra.......prabakine bake i njene bake.., ove beštije su je pronašle. Samo je sreća da još ne mogu doputovati do tamo, a u međuvremenu ću ja malo skoknuti i pretvoriti je u kamen, i bit će tako razočarani kad dođu. Pitaš me zašto to radim. E, draga moja beštijo, niste još sposobni u evolucijskom crvu, da prihvatite istinu.
Eto, da ne bih previše udavio, idem pošteno roknuti par puta, ali u teglicu, a onda, kad bude kolektivno, kad to pustim..., mama mia, podići ćemo decibele barem za 20 %..
Lidijice moja mala, o Lidijetino. Roknuo jesam, ali samo malo. Ipak su mi pukle ove karirane hlače, a samo zato što sam stavio upaljač, pa su svi konci popucali. Malo nas je al smo govna...
Pusa, jezik, sa jezičinom...

Čin 16. od 8 plus nule

Rođendanska čestitka

"DOGODILO SE" DA MOJA DRAGA PRIJATELJICA ZA PAR SATI (2.MAJA) IMA ROĐENDAN,
E PA SRETNO TI BILO uz pjesmu frontmana grupe Talking headsa..pusa, jezik, bez jezika

PRAŠČIJA GRIPA

Ljudi i marsovke, moram vas obavijetiti.. Agencija Bubimirko press iz pouzdanih izvora doznaje, "Praščija gripa", nažalost stigla i u Croatiju..., i širi se brzinom munje.., ima i krila te se pandemski prenosi širom jadnih nedužnih masa..
...zbog toga je upitno održavanje predstojećih izbora za lokalne marionete......


....iako su već i pobjednički plakati odtiskani sa svesrdnim zahvalama, bojama, znakovljima...

...ali izgleda da će seljaci najviše profitirati sa friškim, uvezenim, malim odojčićima i prestati s uvlačenjem...

Pozdrav od svih zaposlenih iz agencije Bubimirko press...i čuvajte se, a fudrine na glave, jer što je sigurno, sigurno je...

NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA

E moj Bubač...baš je bilo super...jebizovno.., a onda...................


...nastala veeeelika pizdarija... došlo je zlo Marsovsko...zlo..zlo...zlooooo....

...Vidite vi babuskare što napravite od sirotog Bubača, još i poštu mora raznositi, a uši, sve u šesnaest...
....ali, mi bića sa Venere samo prdnemo, i sve babuskare pretvorimo u šišmiše, žohare, a hranimo ih sa crvima, ali ne sa kišnim glistama, već onim oblićima iz prdare.., a to, istina je , ima najviše bjelančevina, ali mi smo ipak sentimentalni....( ma dobro, roknemo, pa kome krivo, kome pravo)...p.s. drago mi je da sam uhvatio ovaj komad vremena da se javim, a sljedeći put ću malko posjetiti moju blentavu ljubav, ma znate već, Lidijetinu, i izdjelit ću joj bezbroj odvrato-ljubavnih komplimenata, a to samo da se zapita zbog čega giba po tim EU odborima, acijam , nacijama, ovacijama ....( a netko misli da je nešto drugo u igri...hehehe...nije zlato sve što sja....zablude uvijek postoje)..,voli vas vaš Bubimir..jezik, pusa, jezik bez puse...cmok

More ljubavi-Lidijetina u mom srcu

Lidija je stvarno, uistinu, neobična djevojka, gotovo bi se moglo reći čudo od djevojke, jer nije na ono brdo tkana, kao što su druge gradske gospođe.Današnje doba okrutno je prema muškima, jer se od njih očekuje više nego od pišulja.Što je život? Što je plod? Je li jedro, zdravo pleme, puno srca i bistra uma, puno karaktera? Dvojim. Teško je okarakterizirati plodove ovih sistema. Stotine puta vidim forme, maske, ne vidim duha, stotine puta čujem nejasan glas, ali ne čujem čisto zvonce, srce.U mnogim slučajevima nailazim na neku pravilnost koju ne smiješ detaljije ispitati, jer je dno veoma plitko, i moraš naći izlaz u romantičnoj pojavi, jer te u prvi tren zablene, ali uskoro vidiš da je sve to kapric, iliti inat. Zatim slijedi pitanje, kakve su nauke učile Spartanke, kakve majka Graha..? Da li je Katarina Zrinska bila toliko pametno učena kao i današnje beštije, marsovske?
Ta su pitanja doista naivna, ali nisu neprirodna, niti su anahronizmi. Ako hoćeš biti uljudan, galantan, ne odgovaraj si glasno na ta pitanja, a ni potajno, jer bi te često zaboljelo hrce.
E, Bubimire, moj Bubaču, opet si počeo srati. Očito ti fale neke daske u glavurdi......
....Tko može neka zguta još poneko slovo...Došlo je proljeće, zelenilo od pišmoljastih listića. Što barba Bubaču još treba. Da sam slikar izabrao bih za model Judite ili bar Julije, ali u svakom pogledu bile bi djevojke pune realne ljepote, pravilnosti, koje ne venu sa godinama , dok pomodne "barbike" odcvatu nakon dva i pol spota.
Moja Lidijetina je pišulja starih korijena, jedra i zdrava... More joj je život, a Bubač točka na i..., samo je šteta da je otišla u one integracijske vode...ups( dao sam si zadatak, prije početka pisanja, da neću o društvenim nekretanjima, ali crvi mi prodelaju...sorkač,sorkač, kako kaže moj prijatelj Orleiučka)...Još malo ljubavi...ma, ne, ne, neću jer je već ponoć, a to nije zdravo upražnjavati u velikim količinama..pusa, jezik, bez jezika!

E, BUBAČ, BUBAČ-NIJE NI TEBI LAHKO

USE, NASE I PODASE - POTRAGA ZA LIDIJOM XV

Osvanuo je i taj dan. Započinje nova era. Nakon onog hipnotičnog transa, proveo sam nezaboravne dane. Još smrdim po kapuli i sve razmišljam da patentiram koncentrat, pakujem u male bočice, i dijelim vama smrtnicima kao najčišći Hrvatski parfem. Onda bi svi predivno mirisali na prirodu, podrigivali zdravo. Čepovi bi bili od trulih jaja, jer se i onako na vrhu sva jaja pokvare, pa, smrde li ga smrde.
Baš je lijepo, nema štampe, ptičice cmolje,naši dragi, svenarodni, trude se da kidnu u zaborav, žderu janjetine, treniraju debele guzičine i uživaju sa obitelji.., ako mogu uživati, jer oni su pod stresom, pa imaju višak kilograma.
Vidim da je kod vas slično kao i na Veneri. USE trpaš GMO, trulež,kancirogeno dimljeno, pokvareno meso, podosta pilića u samom početku svog nastanka..., NASE obučete malko više slatkog, lijepo vidljivog sala, a PODASE sve iskipate,prdite, kenjate...Baš je to super. Samo je šteta što potrošite pola Goranske šume za brisanje guzica, pa vam neće puno ostati za brisanje važnijih guzica koje bi trebalo tako dobro izžuljati da se smanje, nestanu..
Moja jedina Lidijetina mi stalno šalje nekakve poruke, u stilu: ma nisu oni tako loši, ma malo jesu, ma izgube se, znaš, ma imaju previše posla, ma ne stignu oni sve vidjeti, njih je samo nekoliko stotina, a logistika slaba, nekoliko desetaka tisuća, ma Bubimire, imaj razumijevanja, ipak je nas više od četiri milijuna...
Lidijetino, koliko ti puta moram reći da dođeš barba Bubimiru.Radit ćemo roštilj, i buzaru od ovih žohara..Dolazi odmah (ne čuje vrag, linije u kvaru, komunikacija blokirana, cenzura..), dolazi odmah da te naučim kako se plazi jezičina!
Uf, uf. Mora da sam trudan, jer mi od svega navire Venerska žgaravica na gornju rupu.Riga mi se. Lidijice, o Lidijice, dođi Bubaču. U dvoje ćemo lakše zar ne...P.S. Čitajte s osmijehom, Kerec..

Čin 15. od osam plus nule