More ljubavi-Lidijetina u mom srcu

Lidija je stvarno, uistinu, neobična djevojka, gotovo bi se moglo reći čudo od djevojke, jer nije na ono brdo tkana, kao što su druge gradske gospođe.Današnje doba okrutno je prema muškima, jer se od njih očekuje više nego od pišulja.Što je život? Što je plod? Je li jedro, zdravo pleme, puno srca i bistra uma, puno karaktera? Dvojim. Teško je okarakterizirati plodove ovih sistema. Stotine puta vidim forme, maske, ne vidim duha, stotine puta čujem nejasan glas, ali ne čujem čisto zvonce, srce.U mnogim slučajevima nailazim na neku pravilnost koju ne smiješ detaljije ispitati, jer je dno veoma plitko, i moraš naći izlaz u romantičnoj pojavi, jer te u prvi tren zablene, ali uskoro vidiš da je sve to kapric, iliti inat. Zatim slijedi pitanje, kakve su nauke učile Spartanke, kakve majka Graha..? Da li je Katarina Zrinska bila toliko pametno učena kao i današnje beštije, marsovske?
Ta su pitanja doista naivna, ali nisu neprirodna, niti su anahronizmi. Ako hoćeš biti uljudan, galantan, ne odgovaraj si glasno na ta pitanja, a ni potajno, jer bi te često zaboljelo hrce.
E, Bubimire, moj Bubaču, opet si počeo srati. Očito ti fale neke daske u glavurdi......
....Tko može neka zguta još poneko slovo...Došlo je proljeće, zelenilo od pišmoljastih listića. Što barba Bubaču još treba. Da sam slikar izabrao bih za model Judite ili bar Julije, ali u svakom pogledu bile bi djevojke pune realne ljepote, pravilnosti, koje ne venu sa godinama , dok pomodne "barbike" odcvatu nakon dva i pol spota.
Moja Lidijetina je pišulja starih korijena, jedra i zdrava... More joj je život, a Bubač točka na i..., samo je šteta da je otišla u one integracijske vode...ups( dao sam si zadatak, prije početka pisanja, da neću o društvenim nekretanjima, ali crvi mi prodelaju...sorkač,sorkač, kako kaže moj prijatelj Orleiučka)...Još malo ljubavi...ma, ne, ne, neću jer je već ponoć, a to nije zdravo upražnjavati u velikim količinama..pusa, jezik, bez jezika!