Lidija se opičila

Moja opsesija Lidijka se pretvorila u:Mikroprocesori su razvijeni u cilju dopune mogućnosti računalnih sistema s namjerom da se koriste kao naglašeni, periferni organi računala, da bi iste rasteretili u procesu obrade podataka, odnosno preuzeli na sebe dio procesnog upravljanja lokalnim procesnim zahtjevima sistema upravljanja centralnim računalom. (Bljaaaaak, sere mi se od riječi koje skrivaju neznanje). I tako sam ja napokon odustao od iluzije potrage za Lidijom, ali sada kreće nova pod kodnim nazivom "Lidija 2": Nedavno sam čuo da je Lidija 2 malo starija, blesavija, opičenija, ružnija, dobra u seksualnim maštarijama ( jer drugo ne može) ha,ha,ha .! Znam da sam blesav ali ponekad i sam sebe iznenadim koliko.
Računalna tehnika počela je proizvodnju računala opće namjene(grozno), ali Bubimirko će sve rasturiti. Dati će pozitivne vibre pod kodnim nazivom "Bubipozitiva", sa veeeelikim jezičinom ( o drugom nećemo ove noći) i svima skupa dajem, odašiljem šaljem tagiram, telepatski i drekam veeeelike pozdraviće .
Ja u miru, svi u Bubimiru!

Kujica naša mala

U rodnom leglu uz tatu Ivu velikodušno se prepuštala braći da se nasisaju. Mala kuja bila je suzdržana.Nije lajala kao ostale seoske kuje. Ona je bila od roda seoskih čuvarica. Kad su odrasli, tata i mali psići su prodani. Razmilili se po Europi, a kuju su uzeli dobri ljudi.Nikada nisu imali potrebu da je dresiraju jer je znala sve i bila podatna.
Prošao kuji klimaks i počela lajati na svih, samo ne na svoje domaćine(sponzoruša jedna). Čak je tu,preko obližnjeg brda,naišla na slatkorječivog mužjaka ali ne, ne nije mu dala jer je već i za to prošla volja, pa je odlučila vratiti se svome leglu.Dobri domaćini su željeli sve više, a ona je osjećala potrebu da im omogući bezbrižnu starost.Odlučila sirota i krenula mokračom obilježavati svoj teritorij. Nije birala sredstva. Bila je rasna kuja. Svi su joj se divili,tapšali joj ali u jednom trenutku kujica (siroče malo) dobila osteoporozu. Puno je hodala, a nije radila hip-hop osim sa jednim starim i olinjalim, brdskoplaninskim vučjakom (a starost je starost). U međuvremenu domaćini, jedan po jedan, napustili ovaj svijet, a kujetina stara ne zna šta će, obuče najlon gaće i put za Europu..................

Samo se malo javljam jer mi je ovaj izvještaj iz budućnosti razigrao maštu!

Ja u miru svi u BUUUUUUbiimiru!

Potraga za Lidijom xxx - Fantom Killer

EEEE,ljudovi moji dragi. Bas mi se nekako danas serka po blogu. Neću srati ni po Jaci, Marku, Peru, Zlaji...,sve je već preveć isfurano...,ali ZNA SE. Rvatska u srcu. Uskoro se vraćam iz ove Narnije na nase blago,drago more.Prije ću vam poslati malo snijega da ne zaboravite da medalja ima dvije strane. U pravom smislu i naš dragi čovik ima dvi stari...,lice i guzicu.Ma možda ne bih ni pisao nego me onaj komentar na prijašnjem postu svaki put nasmije i uvijek iznenadi.Čovik moj dragi, ja Bubimirko, ne živim u Nemčiji iliti...,već na Veneri i tanko serem ko i svi ti ili Vi,pa mi je još veći gušt, a imam pravo na to, srati po svima vama Rvatinama i nama malim Rvatinama.Pokazali ste svoju guzicu, jako dobro, dok ljudi pokušavaju nešto pridonijeti za boljitak, fućkaju,trude se, vi VEEEEEliki sjedite u fotelji, buuuuljite u Max TV i puni ste pameti (ko govna vitamina).Kako nam je lipa naša!!!Onih pet janeza nas jebu u mozak, onih tridesetpet bosanaca nam otvaraju i zatvaraju rajfešlus,čiptari se igraju Balkanske mafije (ne smijem reći šiptari jer se uvrijede ali čiptari se sami zovu pa valjda je to uredu), a ovih pettisućapestopedesetpet rvatina, Naših,Ljudina, jebu nas i u mozak, guzicu,oko,uho,palac...!Očito je da vam to odgovara. Ja sam na Veneri i jebe mi se živo....

Ja u miru, svi u Bubimiru.

Sranje kroz gusto granje!!!! KOKITA

Na vašu žalost još sam uvijek živ. Ovaj zimski period na Veneri se malo odužio ali mi nije žao kad vidim kako vama prolazi ljeto. Jednostavno svaki "Marsovac" izgubi volju za bilo kakvim pojavljivanjem u javnosti kad vidi kako vas vaš servis tj. državni servis u službi naroda, pravi debilima. Oduzeli su vam i dušu i tijelo. Glavurde su vam postavili na "Akcijsku" prodaju, a dušu ste odavno izgubili. Kokoše su uvjek samo kokoše.Neću više jer mi se odmah počne srati, a neda mi se trčati svakih pet sekundi.
Ipak malo i optimizma:ljubi vas vaš Bubimir jezičinom svojom!!!!


PS:kako da budem bolje volje kad vas nakon podužeg izbivanja zateknem u ovakvom sranju?
Pozdrav svima. Ja u miru-svi u Bubimiru!

Došlo doba da se jeb.iga.t, , proba

Dragi Zemljanke i drage Zemljani! Upravo dođem od doma, a ono opet snijeg. Meni je ova Lidijetina stalno pričala bajke kako je ovdije lijepo, sunčano, ma pričala bajke, a ono upravo snijeg. U Rijeci, sere, kenja, slini,piša, mokri po kulturno, povraća, riga, bljuzga, baljezga...
Opet dobro. Mi Venerijanci smo poznati po prilagodbama. Jedino smo slabi na ženska srca, ali nemojte to nikome reći jer će to pišulje iskoristiti i porobiti cijelu Veneru, a ne samo venerin brijeg. Nije me već poprilično bilo kod vas, ali koliko mogu analizirati prve impresije, na zapadu ništa novo, na istoku mrtvo slovo. Ipak vam se na određeni način divim. Uspjeli ste od petnaestak pantigana smanjiti na dvije, a onda od pantigane izabarati poljskog miša. Super, ipak je malo uglađenije pederskiji, ali ima šlifa. Čak bi moji na Veneri pomislili da je Purger, a nije..
OK, iliti dobro, neću sada srati o vanjskoj ili unutarnjoj rigotini, već o ljubavi.
Kod nas je ljubav prava kad se mužjak, Bubimir, uspije oduprijeti najezdi neutralnih osoba, kod vas znanih kao ženki. Neutralne su jer im neke stvari vise obrnuto od Bubimirskih, a druge su uvučene opet obratno od Bubimirskih, ali imaju još dva dodatka..., uvučena pupa, a ispupčena guzica. I onda vam, dragi moji, mi sa Venere, izvadimo jezik i udri šamarima, rukama, nogama, jezikom, a sve to da bi opstali.
Međutim, ako slučajno dozvolimo da dotaknemo (samo malo da izračunam percepciju..), da sa desnom rukom dotaknete njihovu desnu cicu, onda vam one sa svojom desnom cicom probodu vaše lijevo srce, i to je problem do pakla. Izčupaju vam srce, pojedu mozak, ispiju dušu, prepariraju tijelo, asimiliraju šta god stignu, a jedino eventualne anomalije zaobiđu, prave se da ne vide, a stvore anomalije kako njima pašu (iako ih tu uopće nema)....,i zato vam mi u džepu nosimo brdo smrdljivih žohara(jer one to ne vole), ubacimo ih u prostor i kad oni prdnu, sve je riješeno..., mir i tišina....
Za sad toliko, idemo se spremati za maškare, pa nas svi ostave na miru.......
Ja u miru, svi u Bubimiru!

Pusa, jezik, bez jezika..

Nova godina po Bubimirskom kalendaru-Balkansko-Kineska veza

Srce mi plače, duša me boli, ko da sam u osnovnoj školi. Od ove silne truleži čovjek više nema što ni podrignuti. Prasci se uskočeperili, stare ovčetine se nadaju mladoj janjetini, zaluđene krave postale normalne, jer je ludilo preraslo u viši oblik tolerancije, susjedi orleiučkaju iz mišje rupe, a one druge zaboli dupe. I tako neće igrati picigin ali će Europi, po tko zna koji put, navući fudrin. A ovo srce brdovitog Balkana, što ore u tri klijetke, anemija je zamjenila metke,.., letke..,spletke...Ipak su uzgojili neke hobotnice, pa se mile na sve strane, a uz pjesmu umjesto nauka....drugarice Reže pova umjesto Strausasa..., mi ti se kunemo, umjestooo nauka...,mi ti se kunemooooo....
Sve nekako slažete pograšno. Čak i kemijske oznake mijenjate (umjesto Kalij-Kerum,ali je "K",pa nek se nađe)...,(umjesto "Ba" iliti Barij tj.Bandić umjesto Banda, ali je "Ba" umjesto Ba....,hahaha, čak mi je smješno ovo i pisati, ali neka, SREČNO NOVO LETO )...., svima, a ne samo njima!
Budući da na Veneri NG terminal,tj.Novo leto počinje uskoro, malo kasnije po Bubimirskom kalendaru, svima vam odašiljem pozitivne vibratore...,pusa, jezik, bez jezika

Vjenčanje na Veneri

Malo sam proveo nešto vremena na rodnoj mi Veneri. Uf, kako je lijepo bilo. Izumili su vremenski stroj pa smo se malo zajebavali, a sve u medicinske svrhe. Recimo, ja sam skoknuo nekoliko desetaka tisuća godina unatrag..,Venerijanci još u pećinama. Baš je bilo super. Potrefio sam jedan, pomalo čudan skup. Predivan.Moji praprapranešto, Bubimirci, okupili se u velikom broju. Stotinjak, pa i nešto više. Premazali se nekakvim mirodijama na bazi amonijaka, još su imali i kosu , ukrasili je drekima od firuliru životinja (to vam je izumrla vrsta govnojeda na Veneri). Sviralo se i urlikalo. Mjuza prava, a glazba stvorena lupanjem glavom u glavu, kamenom u glavu, nabadanjem kornjača na špice, punjenjem riba helijem...,ma ne znam vam ja te sve raznorazne enstrumente.
Iz tog predivnog skupa izdvojili su dvoje u prvi red i ugurali ih u nekakvu prapovijesnu pećinu. Ukrašenu, naravno. Nekakav predstavnik obadi, svojim pedofilskim glasićem, pokušao je umiriti ovaj ušminkani, namirisani slet. Mljeo je, mljeo ali nije samljeo jer ni sam ne zna što priča.Trudio se da svi zaspu ali to su ipak Venerijanci. Brzo su ga odjebali i svi odreda pobjegli iz te velebne pećine, ukrašene freskama od krvi skupljane tisućama godina.
Na izlazu, tuuulum.....Gađali ih kamenjem (za bolju plodnost), palili vatrom (za bolji ljubavni žar), čupali im ruke, noge, uvaljivali jezičine, vadili oči...,predivno je bilo!
Nakon tih izljeva nježnosti cijeli skup se uputio u centralno skladište kostiju izumrlih vrsta.Supeeer!! Jelo se, pilo, podrigivalo...,suuuper. Jelovnik je bio čudesan. Crvi i gliste na stotinu načina. A cuga? Raznorazni derivati nafte, metana i sličnih konzervansa, u raznim bojama. Odlično, jer nakon svega toga mora vas zaboljeti glavurda, a to je valjda i cilj.
Nisam htio propustiti niti jedan trenutak, pa sam posljednji napustio ovu gladijatorsku arenu, a i taj novi prototip vremenskog stroja je bio tako programiran za povratak............
Eto. Sada ste vidjeli zbog čega nije bilo Bubača izvjesno vrijeme, ali sad sam opet tu. Prizemljen, a nekako mi je i draže prditi na Zemlji nego na Veneri jer vi ovdje ne prdite pa se osjećam premoćan.
Pusa, jezik, jezičina.

DUH - u mojoj sobi

Ajme tuzemaljski narode. Nema me već nešto vremenskih zona iako sam tu, na Zemlji. Ratujem. Da, da. Ratujem. Imam jednog duha u sobi. Ne dozvoljava mi da spavam, prdim, podrigujem.... Bio sam svugdje. Tražio pomoć vrečara, psihologa, para psihologa, paraglajdera, rudara, pa čak i Lidijetine, popa i popadije,egzorcista... Izgubio sam podosta vremena i dobio najpovoljnije sugestije, velikoumne, dakako:- Bubaču naš siroti. Lijepo ti u svoj sobičak stavi križ i duh više neće imati muda za dolaske, a ako i dođe bit će tih i pristojan.
I što će vaš sirotan, nego poslušati ove dobronamjerne savjete. Stavio ja križ. Odmah, prvi dan..Kad ono rusvaj. Duhonja popizdio. Tulumario. Sve neka elektronika. Još mi je i rekao da su četirsto godina inkvizicije staromodne i jedva čekaju da se malo osuvremene..., i tako to..., a ja sirota oka nisam sklopio. Drugi dan uvalio ja nekakvu šesterokraku zvijezdu.., e taj je tek usere motku. Doveo kompaniju. Zaplesali nekakvo šesterokrako kolo. Visili po plafonu. Pojeli mi i zadnjeg mačića iz dvorišta( muftaroši)..., ali prošla i ta noć.
I što dalje?
Uvalio ja nekakvog trbušastog buhu, pardon, Budu, a njih došlo osamtisućasedamstopedesetijedan i spavaju, hrču...,spavaju..,potrošili mi sav kisik. Jedva dočekah jutro. I što sad?
Objesio ja nekakav mlad mjesec ( kažu neki "polumjesec" iako je to nekakav srp bez čekića), kad ono dernek. Ajme majko! Ni prdenje mi više nije bilo na pameti. Toliko su me isprepadali. Ajlooooajlohhhaaaaaallloooooo, plesalo to cijelu noć.., ialahooooooi..., smrdi nekakvi ovčji zadah.. Morao sam ujutro pojesti sve zalihe krpelji da anuliram te mirise......,ufff.
Dalje?
Ma neće oni bubača zajebati. Uzeo ja škare, ostrigao jedan krak od one zvijezde, pa da sad vidimo tko će se usuditi. A joj, joooj, sirota ja. Već u 22,oo sahata upali na juriš, odvrnuli neku imitaciju punka..., ratatatataaaa, rafali (moji prci su bebe), plesali punk u nekakvom kolu..., a joj majko Venerska.
Sljedeću noć uvalio ja njima križ, ali sa nekim džidžimidži ukrasima tatrane. Prvo se pojavio jedan. Baš je bio slatkica. Bijel, ali kad je napravio mot sa nekakva tri poluprsta, nastala invazija. Dragan, Zoran, Slobodan....., bilo ih ko Rusa, a meni oči ispale iz dupla. Visile sirote ko dva jaganjca Božja. Sve se mislim - nećete više barba Bubimira zajebavati.
Uzeo ja punu vreću govana, iliti dreka. Premazao zidove i objesio razne alatke za raditi raznorazne poslove....,i ne bih ni ja vjerovao, da nisam doživio. Nigdje nikoga. Mir. Tišina. Ljubavlju obasjana sobica.. i pojave se, krvlju ispisana slova "MIR S TOBOM"... Ja u miru SVI U BUBIMIRU.

Lidijetina je stvorena-potraga za Lidijom XX

Navodno sam se služio pomadom otrovnih zmija i poticao ženska najosjetljivija mjestašca , ali se i kleo da nemam drugih pomagala od onih kojima me je Venerijanska Božica obdarila. Umirući od smijeha, govorio sam:>>To je čista ljubav.<< Bila su to vremena kad je i među Marsovkama Bog hodao. A onda sretoh nju. Femme fatale, iliti Lidijetinu. Smatrao sam da me samo užas može navesti na toliku poniznost.
- Te se stvari- rekla mi je -mogu činiti samo iz ljubavi.
Nisam zbog svojih ljubavničkih vrlina koliko zbog svoje osobne umiljatosti postao jedan od najcjenjenijih bračnih gostiju. Prdio sam. Podrigivao, zabavljao, smijao. Mijenjao izgled.., a u najžešćim trenucima svoje tuge običavao se zatvoriti kako bi čitao stihove i plačljive romane u sparnoj sobici. Snovi su ostavljali gnijezda tamnih lastavica, pratili cmokanje, lepetanje krilima u mrtvilu osobnih promišljanja.
Mnogo godina poslije, kad se nastojim prisjetiti kakva je doista Lidijica bila, idealizirana pjesničkom alkemijom, ne mogu se odvojiti od srceparajućih sutona tog razdoblja. Svakojaka glazba pomagala mi je da vidim kako joj tunika leluja na lahoru pjesama. Prisjela mi je slast, iz vlastite gluposti, jer mi se mistična glazba činila toliko bezopasnom u usporedbi sa mojim duševnim stanjem, pa sam je pokušao zamjeniti vapajima moje duše i ono malo tijela što je još ostalo. Ipak, trebao sam i dalje ostati privržen gudačkim glazbenim pomagalima, jer moji vapaji proizvode drugačije frekvencije od tuzemaljskih. Ako se i vide, onda su ili neshvatljivi, ili preshvatljivi, a oni su samo u sredini..,normalni.
Sigurno se mnogi zapitaju zašto stalno tražim Lidiju?...Nema je. Teško da će je ikada više i biti. Politika ju je preusmjerila, a za nošenje sa demokracijom treba biti mnogo jače od hrvanja sa bezopasnim Bubimirom koji laprda o diktaturi, a svekoliki puk upravlja.
Ipak, veoma je teško, tako ranjiv kao što je Lidijica, plivati mađu ljudskim pohlepama, dvoličnostima, krvi, iskorištavanjima, podmetanjima...
Pljusak je prestao naglo kao što se i spustio. Vraćam glavurde na svoja prava mjesta. Valjda će to biti pravi carski rez, jer vidim da postoji šansa sobzirom da svi nešto carski režu.
Ova jubilarna XX-a potraga inspirirana je rashlađenjem, kišom, a molim vas da mi i nahranite ovu beštiju od pantigane..,tatrane. (Ima se o ovim potragama još puno srati, ali..ima dana za megdana), pusa, jezik, bez jezika

P.S. Znao sam da će se veličanstveno za mene udati, a ja koji sam je najviše volio i zauvijek ću je voljeti, a neću imati pravo ni umrijeti za nju..., sol, papar, ulje (maslinovo )...

ERO - tika sa ovoga svijeta

Proveo sam posljednih nekoliko dana sa kazalištarcima, izuzetno ugodnih, dakako. Razmjenjujući svakolike misli, ideje i ostala sranja, stalno mi je kroz ovaj mali mozak čeprkala, skakutala i bockala misao našeg Era i ona uvriježena početna rečenica..."Na guvnu bogatog seljaka Marka, djevojke komušaju kukuruz i serkaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula".. I dok je Đula-Jadranka tako serkala probudi Ivu, koji sklizne sa plasta, kao da je pao sa neba. Praznovjerne žene mu i povjeruju kada kaže: Ja sam Ero sa ovoga svijeta! Ivo, ostavši nasamo sa Jadrankođulom, izjavi djevojci da joj ga je narod izabrao za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak (fuj), naiđe sam gazda i goni Ivu, odbivši primiti jednog odrpanca na konak. No i Domavina je čula za mladića sa ovog svijeta, pa, kad Markica ode, ispituje Eru o svim pokojnicima, a kad je čula da su joj prvi pokojnici predbacili što se preudala, a za dušu im nikad ništa ne daruje, da je uz to i prazna džepa, ona u grižnji savjesti uruči Ivi- Eri punu čarapu kuna, misliocu nek se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za kune, on odmah prikupi momke i daje se u potjeru za Ivom.

II. čin
U mlinu. Misa, mlinar, melje i veselo pjeva sve dok ne navale žene. Svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi, a kad se pojavi Domavina sa Jadrankođulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa.Djevojka jadikuje zbog svoje zle kobi. Misan Crikva je tješi i ona odlazi sa ženama. No, evo Ive, koji bježi pred potjerom. Misa ga sklanja, a mladić se preruši u Misinog pomoćnika. Dočeka Ivo potjeru, i u najvećoj buci zbori: da, vidio je lupeža kako je maločas zbrisao prema planinama u zaleđu. Potjera ode pješice. Dolazi Jadrankađula i on joj, na njeno predbacivanje što je uzeo kune, kaže da je to samo šala i nagovori je da pođe s njim. Odjahali su na Markovu konju.

III. čin
Na sajmu. Gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Domavina. Svadjaju se što joj Marko ne da kune da nešto kupi. Nailazi Misa i priča da se Jadranka zapravo udala za bogatog mladića iz susjednog sela i da sretno žive. Jadranka čezne za ocem, ali Ivo neće doći dok ga Marko i Domavina ne pozovu. Ovi to i učine. Kad se Jadranka i Ivo pojave u svečanoj odori, narod ih veselo dočeka, i sve se razjašnjava. Po majčinom naputku, Ivo je odglumio siromaška i tražio sebi djevojku, jer koja ga takvog zavoli, bit će mu dobra žena. I on je , evo, voljan vratiti i konja i kune, ali traži blagoslov. Marko i Domavina to rado učine, pa počinje opće veselje, koje se završava velikim kolom.

O siroti Begoviću, što si morao, još tako davno, davati naputke ovom sirotom puku, da prevarama i krađama dođu do žene i novca. Vidiš li što si učinio. A dragi moj Jakove, šteta je ovako dobre glazbe. Baš ste ga zakuhali i pokvarili svih. Znam, znam da nisi ti kriv što Gotovčevi sniju pornjavu, ali si im u nasljeđe trebao ostaviti barem malo glazbene kulture.

Vidjeli ste siđoh odozgora
iz krajeva što su iznad gora
sa oblaka, s mjeseca, sa zvijezda
s Božjeg hora, s anđeoskih gnijezda
gdje Ilija svoja kola gura
gdje sve vrvi od božjih pandura
da sve redu raju ne ometa
ja sam Ero sa onoga svijeta

(malo ležernog štiva, za ove vruće dane, jer mi smo svi na svijetu onome, baš kao i na ovome. jedan bi rado pio, drugi bi da kocka, a trećega želja za ljubavi bocka...pusa, jezik, bez jezika)

Politički turizam by Rvatska

Oj narode, narode, evo tebi slobodeee..oj narode, narode...!! Baš mi je nekako lijepo u ovo kišno jutro.Ljeto je. Sve je u ljeti puuuno ljepše. Ljubavi, iliti sex, priroda, šume-more, rijeke-gore. Iskreno sam htio reći - u govnima ste do grla, i svjesni ste te činjenice, ali čim se pojavi sunce, lako zaboravite na sve probleme. Međutim, veliki savjetnici su ovaj put zaboravili na vremensku prognozu, i kiša ih, svakodnevno, ubija u mozak. Sunca nigdje, a postavili su "velike" promjene na državnoj razini. Zajebali su. Kriva procjena ljeta, sunca, ljubavi... Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više .. dugujete, vođa vam zbisao i sad virka kao miš iz posija, lokalno sve same crne kronike, od ubojstva, preko umorstva, do razbojstva, slučajnih smrti, paleži, pljački dućana, trafika,mjenjačnica, kladionica, pljački državnih mafioza koji to rade malo suptilnije....,i da ne nabrajam dalje jer vam vaše malo srce ne bi izdržalo toliku napast.
A u Saboru cvjetaju ruže. Prije bih rekao krizanteme. Sve se pretvorilo u srebro, pa čak i one zlatne instalacije izgledaju srebrno. Još uvijek je u Rvatskoj sve idealno ( tako govore...). Jeste u maloj krizi, ali brzo ćete izići iz nje. Ove godine ćete je ustanoviti, iduće slijedi stabilizacija, onda izlazak, a 2012. ......smak svijeta...,hahaha, kako dobro...
ADZ-ovce, ovce, i ovaj put podigla na noge nova himna, jer ona državna Lipa, za njih nije dovoljna. Moraju imati još jednu u pričuvi, pa nek se zna tko je tko među vama. Čak su javno u provjerenim nabrajanjima vaših predivnih krajolika izbrisali Hrvatsko Primorje i Gorski Kotar, ali su se malko i zajebali u procjeni, jer i tu je Rvatska. Ma dobro, tu su iskopane i prve Rvatske pisane riječi, ali njih pismenost zabrinjava. Plaše se pismenosti. Isto tako znam da i ljude na tim područjima zaboli kita za to, jer postojali su davno prije ADZ ovaca, a postojat će i dalje.
Budući da sam na Veneri, i pratim događanja kod vas ovih dana, bio sam uvjeren da ih neću prokomentirati na blogu, ali su mi napravili takvu žgaravicu ( pogotovo nakon jučerašnjeg druženja u Saboru), da sam bio prisiljen nabaciti nekoliko misli prije nego odem povraćati u školjku, jer mi imamo prirodne školjke za rigotine. Sve čista ekologija. A i ona Lidijetina mi naredila da se malo javim.
Toliko za sada..., pusa,jezik , bezzzzz jezika..!

Kućni ljubimac

Dragi moji blogeri , a još draže bljogerice. Od kako me Lidijetina napustila nastao je kaos u kući. Nema ručka, nema večere, nema čistih čarapa, nema mjesta u perilici, nema mjesta u sudoperu, ničeg nema, a sve to i ne bi bilo tako strašno da mi skoro nije krepala moja pantigana. Zbog toga sam je ubacio u uvu škatulu, pa vas lijepo molim da je ponekad, kad dođete u posjetu nahranite klikajući. Samo pazite da poslije obilate ishrane napravi i malo tjelovježbe na vrtuljku. Kad mu dopizdi, a uostalom vidjet ćete, on svih odjebe. Čak, ako budete aktivni, bilo bi lijepo i da mu preporučite ime. Do sad se odazivao na ime „kanta za smeće“...Zahvaljujem vam unaprije na iskazanoj brizi i razumijevanju. Uz drugarski pozdrav, iliti uz dužno štovanje Vaš Bubimir. Ja u miru, svi u Bubimiru.

Dan poslije rodjendana

Joj, joj.., podriguje mi se cijeli dan. Pobrkale mi se sve gliste, iliti oblići, u ovom jadnom , beskrajno dubokom trbuhu. Žohari u transu, zaključani u malom mozgu, a krpelji cvrče na olinjalom mozgu stare smrče. Oči tražim po selu i bližoj okolini, ali kad ih nanjušim onako smrdljive opet zbrišu u najbližu rupetinu. Ništa ne vidim, i ne čujem, i ne čujem i ne vidim. Samo njušim smrad mesa, pokvarenog, izdimljenog, još neprovarenog, smrdljivog blejavca. Sva je sreća da se bivša Lidijetina dobrano opskrbila raznim sokovima, vitaminima, ampulicama i drugim sranjima pa pripomaže ublažiti ovaj čemar i jad.
Podrigujem gore nego ovi kreštavi galebi koji cijeli dan oblijeću okolo kuće ne bi li pronašli još poneku strvinu, zgutali je, ali lako njima kad je odmah poseru i gadjaju slučajne prolaznike, a ovi pak skaču od sreće, i odmah idu odigrati loto. Stvarno ste čudni vi Zemljani. I u govnima nadjete sreću.
Uz pripomoć trećeg oka i malo sreće, na vidno mjesto sam istaknuo cijenjenu pristupnicu u BbR-u, te još jednom zahvaljujem svim dragim ljudima na čestitkama ( bilo virtualnim, bilo osobnim).
Lidijetina je, prije nego je opet zbrisala, poduzela sve hvale vrijedne radnje da me osposobi za daljnje funkcioniranje..., oprala mi plavo-bijelu monduru, počešljala mi kosu, a čak mi je dala i pusicu u obraz...,fuuj, fuuuuuuuuuuuuuj, ali oprostit ću joj ovaj put.
Volio bih da sam ponekog od vas uvrijedio, ispljuvao, ili nešto slično, ali vidim da nisam baš bio u formi. Čak ni Orleiučke, Kanadere..., i druge slične pajdaše nisam ni spomenuo, a to mi nikako ne sjeda u ovo malo kaljuže. Jedino vidim da sam stalno prozivao neke Babiće, Bebiće..., koji su me, očito, očarali svojom ljepotom.
Toliko od mene za ovaj put, jer mi tipkovnica nekako čudno svjetluca, a moram i dobrano razmišljati što ću sa novom Lidijetinom ( ili starom)?

Potraga za novom LIDIJOM 2.

S obzirom da se natječaj bliži kraju a odaziv je više nego zadovoljavajući, pa je teško odlučiti se za najbolju buduću Lidijicu, produžujem natječaj do 27.06. i nadopunjujem ga sviježim materijalom.

Ove su na Testiranju!

Potraga za novom LIDIJOM 1.

A joj, joj, joj, koliki je moj, od cipele broj? Već ste mislili da je ovi prdonja izbrisan sa lica i naličja lijepe , naše, vaše, nadigraše,snaše i ... Ma niste vi u Rvatsku Orleiučke pa da tek tako izbrišete nešto malo desetaka tisuća ljudskog mesa. A ne, ne. Tu sam ja i moram svečano objaviti da unosim određene promjene u ovaj blog. Ona marsovka mi je došla na vrh..živaca i odlučio sam da je neću više tražiti. Puna mi je pipa, iako je lipa, si mi lipa..Neću više da znam za ovu staru, ofucanu beštiju od Lidije.
Već mi je dosta maltretiranja. Kako god podrignem njoj nije dobro. Kako god prdnem, nije dobro. Kako god serem, nije dobro, a budaletina neće ni da mi se javi. Ustvari, hoće, hoće kad njoj odgovara.
Čujte i počujte. Potjerala me neki dan da ofarbam sobu. Ajd dobro. Vrag ode na put. Ajd dobro.Meni odpadne pola drekavog plafon. Ajd dobro. Bubač se najebe, pomelta, izravna, ofarba, ko novi. SUPER! Dođe vrag marsovski: - sory, ja tu niš ne vidim..
Pa normalno da ne vidiš kad je sve profesionalno ispljuvano.
-Bubaču moj, nisi ti niš dela.
-Dobro, nisam i neću...
-Još ni sliku nisi završija?
-Što te boli kita od ..to je moja slika i točka, a neću je nikad ni završit ako rečen.
-Da li ti mene maraš?
-Ne, i neću!
-Odavat ću ti sve Kanaderove i ine tajne.
-Ne, i neću!
-Oćeš me još iskat..?
-Ne, i neću!
I tako vam ja, prijatelji moji, svečano obznanjujem da tražim novu Lidiju. Uvjeti su vrlo jednostavni. Ne smije srati previše ( može u školjku, ali ne jezikom). Ne smije biti u klimaksu ( dobro, može malo), ne smije biti veća od metar i devedeset,mora imati lipe zube i ne smije se baviti politikom.
Ovim putem pozivam sve zainteresirane da se lipo jave Bubaču, a drage blogere neka me preporuče kao vrlo atraktivnoprostosloženu partiju. Svečano obećajem da se neću mješati u žensku lipotu, već u oni duh pokriven plahtom. Također, obećajem da neću slijedećih osam dana spominjati ni Kerumislave, Kanadislave, Bandislave i ine islave.
Nakon ovog otvorenog natječaja javno ću objaviti rezultate sa ocjenom od jedan pa dalje. Da vas vidim ko ima muda mirisati Bubačeve smrdljive noge. (Uf, moram podhitno u kadu).
Nemojte mi zamjerit, ali mi seljaci smo se dobrano nadelali u Zagrebu sa ovim traktorima, pa smo se malko i preznojili, jer traktori su ipak spori.....

Lidijetina 1.

Kurvini sinovi

Iza prozora, zida, nemirnog sna, osjećam njihove sjene, gledam kako kroz zidove plešu..kurvini sinovi. Bubač, zatvori gubicu, nije vrijedno za nas, istresi gorčinu do kraja. Na strateškim mjestima njihovi ljudi..kurvini sinovi. Lutke od krvi, bez trunke ideje..., ubice na cesti.., kurčevi sinovi. Loša noć, bježim iz grada..., kurvini sinovi... Idem daleko, ne želim više da se sjećam..., kurvini sinovi..

Čin neki od osam plus nule

BUBIMIR ZA ŽUPANA- potraga za Lidijom XIX

Aloha narode. Tu sam. Isprika u kratkim crtama..
Vraćao se vaš Venerijanc prije izvjesnog vremena, ali nastala frka u raketi. Tako sam dobro roknuo da je ona sirota od kobilota malo skrenuo sa predviđene rute ( zbog čega je kasnije od pilotića dobio takvu pljusčetinu da se sve prašilo), i upadosmo u neku međuzvjezanu crvotočinu. Pa dok su pronašli izlaz, obišli smo nekoliko galaksija, ali opet su zajebnuli stvar, te smo se vratili natrag na Veneru. To putovanje je bilo nadasve nenadjebivo. Izgubio sam desno oko. Zgazile su ga ostale beštije i sad mi je nekako prizmasti, pomućeni vid. A dok sam šlatao jednu marsovku, slomila mi je ruku i nogu. Ma dobro, nije to ništa za mene, ali je nastao problem jer sam nogu prilijepio na mjesto ruke i nisam nikako mogao kopati nos, jer ja to uvijek radim lijevom rukom, a nozdrve mi nisu tako široke da ugoste moju skromnu nožetinu.
Sve u svemu, nije mi previše žao zbog tog povratka jer na Veneri nisu tako pasje vrućine kao kod vas, a možda zbog toga što smo sve pse popapali. I komadi su pravi ,jedino što iscrpljuju, jer ih ima nekoliko desetaka puta više od nas. Uf, koliko cica i guzica..!
Kad sam prespojio (ukrao )vaše internetske signale, malko sam pratio te vaše izbore. Kako dobro!! To mi je bila glavna preokupacija. Čak mi ni sex nije bio interesantan, a i zanemario sam sve kućne ljubimce. Iskreno, bili su manje zanimljivi od ovih vaših žohara.
Pa, kako me je sve to odlično zabavljalo, trkom sam došao natrag među vas. Sigurno se pitate kog ću vraga tu?
Stvari vam stoje ovako i nikako drugačije...Priupitao sam moju Lidijicu da li se ja mogu kandidirati za nekog Župana? Pa naravno Bubač, što ne bi mogao.., samo podnesi ovaj, onaj, pa ovaj, pa onaj..,zahtjev i bit ćeš sigurno izabran. Tvoji će pobjediti. Lidijice draga, koji "tvoji"? Koji "vaši" će izgubiti? Što vi niste jedan narod?
Ma dobro..
Sredio ja svu papirologiju u roku odmah..Kaandidaaturaaa..., uraaa! A onda zajeb. Izgleda da nisam smio vrisnuti "ura", jer mi je odmah sinoć pristigla depeša od urara da se ja ne smijem kandidirati jerbo dijaspora to ne može (ako ne vjerujete ,faksimil je kod mene u arhivi). Nazovem ga odmah. Alo, alo..pa kako?, a možemo glasovati?. "Naravno, možete glasovati, a ne možete biti izabrani, ako ja to ne dozvolim, kaže beštija..
E, Lidijetino, opet si me u govna uputila.
Valjda sam trebao vrisnuti ARU,ARU, pa da čovjek vidi da i ja mogu ponavljati kao papiga? ARU! ARU! ARU! Mrš, mrš! URRRRAAAAAAAAAAAAA!
Ali, što ćete. Nisam baš raspoložen za nekakve revolucije, a i dosta mi je ove u želucu, jer je kod vas takva sparina. Najiskrenije mi je žao što ovaj put nećete imati prilike dati svoj VELIKI glas za Vašeg kerumog, šenulog Bubača.

E Lidija, Lidija, odgrist ću ti nos!


Čin 19. od 8 plus nule

Izaberimo prave komade- Potraga za Lidijom XVIII

Malo me nema. Skoknuo Bubač do Venere, ali mi nije veliki gušt, jer ovdje je prdenje sasvim obična stvar. Bljak. Zbog toga svakodnevno pratim što se događa u Rvacku. Baš je interesantno..
Ukratko ću vam ispričati moje dogodovštine kad sam posljedni put glasovao na izborima.
Meni se Rvatska omilila, i to sam htio i dokazati, ako je moguće, činom, kod kojeg sam stavio moj život na kocku, jer sam morao falsificirati dokumente, budući sam, kao što vam je i poznato, sa Venere.
Pri tome sam stavio život na kocku ne samo svoj, nego i živote mojih prijatelja. Da sam bio uhvaćen bilo bi frke.
Često sam u vašoj literaturi čitao, kako se šulja, a i mnogo sam čuo o tome odkada dolazim kod vas. Ležao sam u travi i pužem naprijed u žbunje. Od mene do glasačkih kutija djelilo me je svega pedesetak metara. Studenti, radnici i raznoliki ljudi dobre volje, bili su vezani uz drveće okolo kutija. Čuvari, što me je začudilo, nisu imali šmajsere, već nekakve pederuše iz kojih se moglo vidjeti papir i brdo olovaka, a jedan je imao i nekakvu veću torbicu, valjda komp. Sigurno je bio vođa.( Ma nije, jer on nije znao kako se služi tim alatima. Sigurno neki sindikalac, ćato).
Prevalio sam možda polovicu puta, a potrošio više od pola sata. Opazim kako se sa strane nešto ljeska. Odpužem tamo, i na moje veliko veselje vidim jednu udubinu punu kamenčića koje je voda nanijela. Brzo ga natrpam po džepovima i odpužem dalje.
Sigurno se pitate zašto kamenje. Ma znate onu, ko tebe kamenom, ti njega...olovkom.., ali u datom trenutku sam procijenio da ovi nemaju muda niti za olovku, pa nek se nađe kamen.
Kad sam došao u blizinu vezanih, uhvatila me panika. Što ako oslobodim jednog i on počne bježati? Hm. Sjetim se. Na komadiću guz papira koji sam imao za svaki slučaj, napišem da svi čekaju na svojim mjestima dok ih sve ne oslobodim.., i uspjelo je. Najprije sam svima pokazao papir, razrezao donje remenje, jer gornja nisam mogao dosegnuti, a onda sam se uspravljao od bukve do bukve, stavljao ljudima kamenje u šake i oslobađao ih, uz napomenu da čekaju moj znak.
Kad je operacija "Laufer" bila gotova, bacio sam jedan kamen na drugu stranu i svi su stražari okrenuli glave, a mi smo junački nasrnuli prema kutijama. Ovi su se usrali, naravno, i štura....
Tako smo, na moje veselje, a i svekolike družine, uspjeli odraditi svoju društvenu obavezu.Ma koje veselje! Ludilo!!
E, sad postoji i druga strana medalje. Prođe dva dana mirnog spavanja, pijuckanja Babića,i stižu rezultati glasovanja. Nije me bilo strah, jer znam da je većina, ogromna većina, birala jednu opciju, a, a....,a....., na izvještaju pobijedili oni ćate što su zbrisali... Kako?
Lidija, ubit ću te kad dođeš ako mi ne daš šifre kako ovi sodonisti to uspiju.

Zato ljudi i marsovke, pamet u glavu. Razbite te šifre ovih parazita, jer manji su paraziti oni koji su visoko, od ovih vaših domaćih.Nemojte dati glas za Franju, jer vam je susjed pa će se naljutiti. Dajte glas za sebe.
Lidijice, a zašto mi baš danas dolaziš? Vidiš da sam se sav polomio od pisanja. Nemaš ni malo humanosti. Vidi se da su te iskvarili oni guzičari i prdarice iz integralnih žabokrečina.
Ajd bok...Vidimo se u nedjelju. Dolazim ja na izbore jer bo.......!


Čin 18. od 8 plus nule

PUŠITI IL POPUŠITI, PITANJE JE SAD- Potraga za Lidijom XVII

Ajme ljudi. Ajme ljudi. Ajme ljudi i marsovke. Pokušajte bar malo zamisliti sirotog Bubača danas ujutro. Ajme ljudi! Razjebali su mi sveživotni ritual! Ajme ljudi! Onako pospan, očiju na pol koplja, dođem, kao i tridesetak godina unatrag,kupim novine, kava, cigara, lula.., ajme ljudi...! Smeće jedno, pokupi se van, vaaan! Ajme ljudi..
Ispričavam se, ispričavam...oh, da, Europa,da da, kultura...oni tamo su ipak kulturniji, pogotovo BugarOrleiučke..,..podriguju, prde, jer to je zdravo...,pivo u hektolitrima, jer to je zdravo.., vino je nepoznanica jer to mogu samo oni malko "jači".., a naše pušioničarske orleikučke hoće biti svjetski vođe, što je, nažalost, uvijek bilo prokletsvo ovog naroda. Hoće dokazati da nisu kupili svoje doktorske titule. Oni su doktori, specijalci političkog sranja.
Imamo daleko najjaču akademsku, doktorsku..i neku političku zajednicu u Europi. Doktorati, ako nisu bili kupljeni kao i vozačke kategorije, koji, ako nisu pisani ispod bukve, su pisani po nekakvim zatvorima, ako su uopće pisani, a ne prepisani.
I lijepo nam ti naši priznati akademski građani šute ko tati. Zašto? Zapljesnivili u svojoj sebičnosti, jer nemaju muda bilo što reći. Valjda im je vrijeme diktature proletarijata toliko usađeno u mozgove da ne funkcioniraju. Čuvaju se za "neka druga vremena", kada će reći svoje mišljenje. U to vrijeme naši veliki doktori, pravnici i ostala sranja drmaju na političkoj sceni. Donose uredbe koje nemaju veze sa vezom. Da previše ne nabrajam, jer je već svima poznato, nedjelja.., turizam..,... Drug, veliki doktor, dr. mr. pr.Mili naš čovik, donijet će uštedu našem jadnom zdravstvu jer Rvatine više neće pušiti, i iskorijenit će se karcinomi. Bit ćemo najzdravija kurcnacija na cijelome svijetu.
Lidijice, neću više. Došli su mi gosti. Dva prava Marsovka pičvajza, pa da te ne zamaram sa ovim sranjima, odoh ja malo odmarati oči na mladim komadima, a i uhvatio sam se ove bezvezne teme i... nema smisla. Bolje da mi se diže nešto drugo, nego tlak ( ma mislim na ove dvije dlake na glavi, a ti odmah mašti na volju..diže...diže..).
Uglavnom,od sutra, moja lula i španjolet će kuriti na nekim drugim lokacijama, jer mi je žao ovih jadnih konobara koji su stoljećima trovani " zadimljivim " proizvodima raznih proizvođača.
I samo da znaš, toliko sam ljut da uopće ne moraš dolaziti doma.

Čin 16. od osam plus nule.

Rock me baby - Potraga za Lidijom XVI

Ljudi i marsovke! Danas vam je veeeliki dan oslobođenja Rijeke, iako mi ni danas sa pet godina života nije jasno od čega. Danas će nastati opći haos. Pokušajte zamisliti koncentraciju svih onih plinova koji su se koncetrirali u Rvaticama i Rvatinama, od fažola, koji se u obilnim količinama konzumirao prije dva dana, i stvorite sliku da svi dobrrro roknu u isto vrijeme.....uf, koji bi to rock bio. Atomska, je beba za to. To ne bi bilo "rock me baby", već roknem ti ga rok. To se i osjetilo malko u okolini Stona, pa malko duže uz vaše more Jadransko, a Panonsko se malko i podiglo , ali Rvatska kora je predebela, pa je teško izbiti na površinu.
Da vam budem iskren, da napišem još pokoju bljuvotinu prije ovog ujedinjenog prca, ona moja, ma znate već, Lidijetina, mi je šifrirano dojavila: ".molortnok dop evs ami odalV .es inirb en ilA .dog 51 az oroksu itunkor eć enitavr ,jom učabuB"...
I što da sad siroti Bubač misli?
Za 15 god. ja ću proći šestu godinu ( Venersku, naravno), Lidijetina će biti praaava babuskara, a samo želim tuuuuluuuum. Želim uživati bar malo od svega ovog tuzemaljskog.
Vi Zemljani se stalno od nekog oslobađate. OK, ima to i nekih prednosti, ali bilo bi bolje da se malo više oslobodite od samih sebe. Pogotovo vi u Rvatsku. Pustite duh, neka zaleprša u punom sjaju.
Uživajte u svemu što vas okružuje. Odjebite marionete, iako će oni reći - vi ste nas izabrali za vođe! Odlika pravog vođe je da prizna greške, a vi nažalost nemate nikakvog servisa, nemate vođu koji će vas zastupati više nego sebe samog.
Opet me sve nešto vuče da vam pomognem, ali ne smijem, i zato: LLLLIIIIIIIIIIIIIIDIJAAAAAAAAAAA!!!!!!!!
Koliko god sam skrivao onu lubanju na Marsu od tvoje praprapraprabakineprapraprabake i nezine prapra.......prabakine bake i njene bake.., ove beštije su je pronašle. Samo je sreća da još ne mogu doputovati do tamo, a u međuvremenu ću ja malo skoknuti i pretvoriti je u kamen, i bit će tako razočarani kad dođu. Pitaš me zašto to radim. E, draga moja beštijo, niste još sposobni u evolucijskom crvu, da prihvatite istinu.
Eto, da ne bih previše udavio, idem pošteno roknuti par puta, ali u teglicu, a onda, kad bude kolektivno, kad to pustim..., mama mia, podići ćemo decibele barem za 20 %..
Lidijice moja mala, o Lidijetino. Roknuo jesam, ali samo malo. Ipak su mi pukle ove karirane hlače, a samo zato što sam stavio upaljač, pa su svi konci popucali. Malo nas je al smo govna...
Pusa, jezik, sa jezičinom...

Čin 16. od 8 plus nule