nedjelja, 26. travnja 2009.

PRAŠČIJA GRIPA

Ljudi i marsovke, moram vas obavijetiti.. Agencija Bubimirko press iz pouzdanih izvora doznaje, "Praščija gripa", nažalost stigla i u Croatiju..., i širi se brzinom munje.., ima i krila te se pandemski prenosi širom jadnih nedužnih masa..
...zbog toga je upitno održavanje predstojećih izbora za lokalne marionete......


....iako su već i pobjednički plakati odtiskani sa svesrdnim zahvalama, bojama, znakovljima...

...ali izgleda da će seljaci najviše profitirati sa friškim, uvezenim, malim odojčićima i prestati s uvlačenjem...

Pozdrav od svih zaposlenih iz agencije Bubimirko press...i čuvajte se, a fudrine na glave, jer što je sigurno, sigurno je...

četvrtak, 23. travnja 2009.

NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA


E moj Bubač...baš je bilo super...jebizovno.., a onda...................


...nastala veeeelika pizdarija... došlo je zlo Marsovsko...zlo..zlo...zlooooo....

...Vidite vi babuskare što napravite od sirotog Bubača, još i poštu mora raznositi, a uši, sve u šesnaest...
....ali, mi bića sa Venere samo prdnemo, i sve babuskare pretvorimo u šišmiše, žohare, a hranimo ih sa crvima, ali ne sa kišnim glistama, već onim oblićima iz prdare.., a to, istina je , ima najviše bjelančevina, ali mi smo ipak sentimentalni....( ma dobro, roknemo, pa kome krivo, kome pravo)...p.s. drago mi je da sam uhvatio ovaj komad vremena da se javim, a sljedeći put ću malko posjetiti moju blentavu ljubav, ma znate već, Lidijetinu, i izdjelit ću joj bezbroj odvrato-ljubavnih komplimenata, a to samo da se zapita zbog čega giba po tim EU odborima, acijam , nacijama, ovacijama ....( a netko misli da je nešto drugo u igri...hehehe...nije zlato sve što sja....zablude uvijek postoje)..,voli vas vaš Bubimir..jezik, pusa, jezik bez puse...cmok

subota, 18. travnja 2009.

More ljubavi-Lidijetina u mom srcu

Lidija je stvarno, uistinu, neobična djevojka, gotovo bi se moglo reći čudo od djevojke, jer nije na ono brdo tkana, kao što su druge gradske gospođe.Današnje doba okrutno je prema muškima, jer se od njih očekuje više nego od pišulja.Što je život? Što je plod? Je li jedro, zdravo pleme, puno srca i bistra uma, puno karaktera? Dvojim. Teško je okarakterizirati plodove ovih sistema. Stotine puta vidim forme, maske, ne vidim duha, stotine puta čujem nejasan glas, ali ne čujem čisto zvonce, srce.U mnogim slučajevima nailazim na neku pravilnost koju ne smiješ detaljije ispitati, jer je dno veoma plitko, i moraš naći izlaz u romantičnoj pojavi, jer te u prvi tren zablene, ali uskoro vidiš da je sve to kapric, iliti inat. Zatim slijedi pitanje, kakve su nauke učile Spartanke, kakve majka Graha..? Da li je Katarina Zrinska bila toliko pametno učena kao i današnje beštije, marsovske?
Ta su pitanja doista naivna, ali nisu neprirodna, niti su anahronizmi. Ako hoćeš biti uljudan, galantan, ne odgovaraj si glasno na ta pitanja, a ni potajno, jer bi te često zaboljelo hrce.
E, Bubimire, moj Bubaču, opet si počeo srati. Očito ti fale neke daske u glavurdi......
....Tko može neka zguta još poneko slovo...Došlo je proljeće, zelenilo od pišmoljastih listića. Što barba Bubaču još treba. Da sam slikar izabrao bih za model Judite ili bar Julije, ali u svakom pogledu bile bi djevojke pune realne ljepote, pravilnosti, koje ne venu sa godinama , dok pomodne "barbike" odcvatu nakon dva i pol spota.
Moja Lidijetina je pišulja starih korijena, jedra i zdrava... More joj je život, a Bubač točka na i..., samo je šteta da je otišla u one integracijske vode...ups( dao sam si zadatak, prije početka pisanja, da neću o društvenim nekretanjima, ali crvi mi prodelaju...sorkač,sorkač, kako kaže moj prijatelj Orleiučka)...Još malo ljubavi...ma, ne, ne, neću jer je već ponoć, a to nije zdravo upražnjavati u velikim količinama..pusa, jezik, bez jezika!

ponedjeljak, 13. travnja 2009.

USE, NASE I PODASE - POTRAGA ZA LIDIJOM XV



Osvanuo je i taj dan. Započinje nova era. Nakon onog hipnotičnog transa, proveo sam nezaboravne dane. Još smrdim po kapuli i sve razmišljam da patentiram koncentrat, pakujem u male bočice, i dijelim vama smrtnicima kao najčišći Hrvatski parfem. Onda bi svi predivno mirisali na prirodu, podrigivali zdravo. Čepovi bi bili od trulih jaja, jer se i onako na vrhu sva jaja pokvare, pa, smrde li ga smrde.
Baš je lijepo, nema štampe, ptičice cmolje,naši dragi, svenarodni, trude se da kidnu u zaborav, žderu janjetine, treniraju debele guzičine i uživaju sa obitelji.., ako mogu uživati, jer oni su pod stresom, pa imaju višak kilograma.
Vidim da je kod vas slično kao i na Veneri. USE trpaš GMO, trulež,kancirogeno dimljeno, pokvareno meso, podosta pilića u samom početku svog nastanka..., NASE obučete malko više slatkog, lijepo vidljivog sala, a PODASE sve iskipate,prdite, kenjate...Baš je to super. Samo je šteta što potrošite pola Goranske šume za brisanje guzica, pa vam neće puno ostati za brisanje važnijih guzica koje bi trebalo tako dobro izžuljati da se smanje, nestanu..
Moja jedina Lidijetina mi stalno šalje nekakve poruke, u stilu: ma nisu oni tako loši, ma malo jesu, ma izgube se, znaš, ma imaju previše posla, ma ne stignu oni sve vidjeti, njih je samo nekoliko stotina, a logistika slaba, nekoliko desetaka tisuća, ma Bubimire, imaj razumijevanja, ipak je nas više od četiri milijuna...
Lidijetino, koliko ti puta moram reći da dođeš barba Bubimiru.Radit ćemo roštilj, i buzaru od ovih žohara..Dolazi odmah (ne čuje vrag, linije u kvaru, komunikacija blokirana, cenzura..), dolazi odmah da te naučim kako se plazi jezičina!
Uf, uf. Mora da sam trudan, jer mi od svega navire Venerska žgaravica na gornju rupu.Riga mi se. Lidijice, o Lidijice, dođi Bubaču. U dvoje ćemo lakše zar ne...P.S. Čitajte s osmijehom, Kerec..

Čin 15. od osam plus nule

subota, 11. travnja 2009.

Uskrs na Veneri



Druga vremenska zona....Vaš Bubimirko, pune pupice, želi Vam najljepši Uskrs. Laku noć.

petak, 10. travnja 2009.

ZEKO I POTOČIĆ

Jaje, -kokoš , -kokoš, jaje. Nastao je mali zeko. Zašto zeko?

Sretan i blagoslovljen USKRS svim blogerima, a i ostalima..pusa, jezik, bez jezika..vaš BUBIMIR

ponedjeljak, 6. travnja 2009.

RVATSKA TRAŽI ZVIJEZDU ILITI POTRAGA ZA LIDIJOM XIV

Ajme ljudi i marsovke, što mi se dogodilo. Prilegao malko Bubač, da odmori ovu staru guzicu, a ono čudo neviđeno...Lidijica pokraj mene, i onako umiljatim glasićem, kako samo ona zna: -Bubimirko, hajde da se učimo hipnoze...?????????'
Ma kakve vražje hipnoze, ali kad je ta kučka u pitanju, tko joj ne bi dozvolio.
- Dok nabrojim do deset, naći ćeš se u najdubljem hipnotičkom transu...jedan..,( mene smijeh, ali nek se vrag igra)...dva...tri...( moram biti ozbiljan, da je ne povrijedim), sedam....devet......deset...nalaziš se u najdubljem hipnotičnom transu...( ma kakav trans..), kad ono prasak,zagolicale mi one gliste u guzici, obasjalo me neviđeno sunce, ljepše nego na mojoj Veneri,.....-nalaziš se na ogromnoj lastavici i letite, letite,.. i pazi stvarno, ja letim na oogggroomnoj lastavici..lastavica te ostavlja u jednoj prekrasnoj građevini, u kazališti, a ti se predivno osijećaš. Baš mi je i bilo predivno.
- Ti si na pozornici, a dolje u prvom redu sjedi komisija, čujem umiljati glasić.., ti si na audiciji.., i taman da ću pitati kakvoj vražjoj audiciji, čujem...- u komisiji ti s lijeva redom sjede..Tito, Nato, Stipe,Ivo, Franjo, Ivo, Vlado..., ma kolko ih samo ima?
Ostao sam u šoku. Izbezeknuo sam se. Jezičina ispala do pete, jer mi se glavurda izokrenula, a ova dva pokvarena zuba vise na cicama kao ukras...brrr...


- Ajde ti nama sad lijepo izvedi svoju točku. Što si nam pripremio..?(Kaže Ivo.Sigurno je on nekakav predsjednik ovog čudnog skupa..).
Ajme majko Venerska, što ću sad? A ono ko iz topa, počela moja jezičina nešto pjevušiti, pa sve jače, jače i jače....Kažeee Stipeee, Iviii, a Tito će Natooo, da je Franjo Vlado, a zajebo Antooo.., tralala..,tralala...
Ajme majčice Venerska. Ajme majko Venerska...LIIDIIJAAAA, vraćaj me doomaaa..
- Kolega, prošli ste. Bit ćete odličan zabavljač. Idete u drugi krug...
LIIIDIIIJAAAAAAAAAAAAAA......
vi se dobro osjećate, lijepo vam je, predivno...dok nabrojim do tri probudit ćete se iz najdubljeg hipnotičkog sna...jedan...dva....ajme, pa to moja Lidijica govori..., tri..., vi se nalazite u potpuno svijesnom stanju...
O moja Lidijica, o moja jedina..,dođi da ti barba Bubimir uvali jezičinu, o Lidijetino moja..
Da mi to više nikad nisi napravila...I ? Probudim se. Sretan. To je bio samo ružan san..Ma znao sam ja da moja Lidijetina to ne bi napravila. Ona mene voli. Samo me malo zajebava sa tim svojim skrivanjem, ali obožava me, a i ja nju mrzim. Zločesta babuskara..
Valjda se ovakovi snovi nikada više neće ponoviti? A možda i hoće? Ma, tko bi ga znao...pusa, jezik, bez jezika...


ČIN 14. od osam plus nule